Papa: Vapaj zemlje ne smije biti prolazna moda, nego poziv na ekološko obraćenje
Govoreći u Centru Pokreta fokolara Mariapoli u Castel Gandolfu, u sklopu konferencije „Raising Hope on Climate Change“, papa Lav XIV. je podsjetio na utjecaj enciklike Laudato si' koja ove godine obilježava desetu obljetnicu. Također je potaknuo tvrtke i pojedince da vrše pritisak na vlade kako bi razvile propise za suzbijanje štete nanesene okolišu.
Jedina obitelj pozvana na brigu za zajednički dom, prelazeći s riječi na djela, odnosno na ekološko obraćenje koje se, od prikupljanja podataka i održavanja govora, vraća srcu – sjedištu ljudske slobode – te koje čuje vapaj zemlje i siromašnih. U duhu svoga prethodnika pape Franje, deset godina nakon objave enciklike Laudato si’, papa Lav XIV. ponovno je istaknuo hitnost zajedničkog zalaganja za zaštitu Zemlje. To je učinio jučer, 1. listopada, u Centru Pokreta fokolara Mariapoli u Castel Gandolfu, sudjelujući na svečanosti otvaranja međunarodne konferencije „Raising Hope on Climate Change“, koju organizira Pokret Laudato si’ u suradnji s više crkvenih i institucionalnih partnera. Dvodnevni događaj koji se održava 2. i 3. listopada okuplja više od tisuću sudionika, među kojima više od 400 vođa iz svijeta vjere, različitih pokreta, znanosti i politike.
Utjecaj enciklike Laudato Si'
Obraćajući se sudionicima konferencije, Papa je istaknuo da su pravi heroji jer rade zajedno kako bi donijeli promjenu. Podsjetio je zatim na utjecaj enciklike Laudato Si' koji se proširio daleko izvan crkvenih granica. Ona je kao poticaj za dijalog i stvaranje skupina za razmišljanje, školskih i sveučilišnih programa, suradnje i projekata, nadahnula različite inicijative na svim kontinentima koje su pomogle ne samo planetu, nego i siromašnima i isključenima, koji su često prve žrtve klimatske krize. Zatim je dodao:
Utjecaj je došao i do međunarodnih vrhova, do područja ekumenizma i međureligijskog dijaloga, do ekonomskih i poduzetničkih sfera, kao i do teoloških i bioetičkih studija. Jezik brige za zajednički dom ušao je u akademske, znanstvene i političke rasprave.
Izazovi koji su danas još aktualniji
Sveti Otac se osvrnuo na neke dijelove enciklike poput analize stanja u vezi s okolišem i prijedlog paradigme integralne ekologije, a sve to uz stalni poziv na dijalog i na suočavanje s pitanjima planeta Zemlje kao jedna obitelj. Pritom je rekao: Zahvaljujmo našem Ocu koji je na nebesima za dar i baštinu koju je ostavio papa Franjo! Riječ je, naime, o izazovima koji su danas još aktualniji nego prije deset godina. To nisu samo društveni i politički izazovi, nego ponajprije duhovni: oni zahtijevaju obraćenje. Svaka obljetnica uz sjećanje na prošlost nosi i pitanja o tome što još trebamo učiniti. S obzirom na brigu za zajednički dom, prošli smo iz faza razumijevanja i proučavanja u fazu provedbe. Put je zacrtan, ali potrebno je slušati vapaj zemlje i siromašnih. On nikada ne smije izgledati kao puka prolazna moda ili, još gore, razlog za razdore – upozorio je rimski biskup.
Povratak u središte
Nije dovoljno dijeliti i širiti poruku enciklike. Ono što je danas potrebno jest povratak srcu, ne samo kao središtu osjećaja i emocija, nego i sjedištu slobode. Ono ne uključuje samo razum, nego ga nadilazi i preobražava, nadahnjujući tako cjelokupnu osobu i njezine odnose. U konačnici, to je mjesto gdje vanjska stvarnost ima najveći utjecaj, gdje se ostvaruje najdublje traganje, gdje se otkrivaju najautentičnije želje, gdje se ponovno pronalazi ljudski identitet te usmjeravaju odluke koje treba donijeti – istaknuo je Petrov nasljednik te dodao: Samo se kroz povratak srcu može dogoditi istinsko ekološko obraćenje. Potrebno je prijeći od prikupljanja podataka na brigu; od govora o okolišu do ekološkog obraćenja koje preobražava osobni i zajednički stil života. To je obraćenje povezano s obraćenjem koje nas usmjerava prema živome i nevidljivome Bogu. Ne možemo ga ljubiti prezirući istovremeno njegova stvorenja. Ne možemo se nazivati učenicima Isusa Krista bez sudjelovanja u njegovu pogledu na stvoreni svijet i u njegovoj brizi za ono što je krhko i ranjeno – nastavio je Sveti Otac. Njegovati četiri dimenzije postojanja
Papa Lav XIV. pozvao je stoga sudionike konferencije da budu nositelji nade koja proizlazi iz prepoznavanja Boga koji već djeluje u povijesti. Laudato si’ opisuje svetoga Franju Asiškoga ovim riječima: Živio je jednostavno i u čudesnoj harmoniji s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samim sobom. U njemu se jasno vidi do koje mjere su nerazdvojivi briga za prirodu, pravednost prema siromašnima, angažman u društvu i unutarnji mir.
Rimski biskup je stoga izrazio želju da svatko njeguje četiri dimenzije postojanja: s Bogom, s drugima, s prirodom i sa samima sobom, u stavu stalnog obraćenja. Istaknuo je također da integralna ekologija živi od tih dimenzija, a Laudato si’ svojim interdisciplinarnim doprinosom u njima raste.
Vršenje pritiska na vlade
Mi smo jedna obitelj s jednim zajedničkim Ocem koji daje da sunce izlazi i kiša pada svima istaknuo je Sveti Otac te pozvao da se ujedinimo oko istog planeta, oko integralne ekologije, oko mira. U tom je smislu istaknuo i raznolikost organizacija koje sudjeluju na konferenciji. Rekao je zatim da najdjelotvornija rješenja neće doći samo od pojedinačnih napora, nego prije svega od velikih odluka nacionalne i međunarodne politike, pa je pozvao:
Društvo, putem nevladinih organizacija i posredničkih udruga, mora vršiti pritisak na vlade da razviju strože propise, procedure i nadzorne mehanizme. Ako građani ne bdiju nad političkom vlašću – na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini – nije moguće suzbiti štete nanesene okolišu. Osim toga, općinske regulative mogu biti djelotvornije ako postoje dogovori među susjednim zajednicama o podržavanju istih politika.
Taj poziv mogao bi se konkretno primijeniti na nadolazećim međunarodnim samitima koje je sam Papa spomenuo, poput tridesete Konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP30); sjednice Odbora za sigurnost hrane FAO-a; samit o vodi koji UN priprema za 2026. godinu. Uz rad diplomacije važan je i angažman civilnog društva, posebice mladih, kako bi dali svoj doprinos kulturnim, duhovnim i obrazovnim izazovima. Papa Lav XIV. je zaključio govor pitanjem koje je zajedničko svima:
Bog će nas pitati jesmo li dobro njegovali i čuvali svijet koji je on stvorio, na dobrobit svih ljudi i budućih generacija, te jesmo li se brinuli za našu braću i sestre. Što ćemo na to odgovoriti?