Sveti Otac Lav XIV. u popodnevnim satima pohodio je Castel Gandolfo gdje je otvorio naselje “Laudato si’”

U odlomku iz Markova evanđelja, koji smo upravo čuli, Isus upućuje svojim učenicima više pouka. Želio bih se zadržati na jednoj od njih, koja se čini osobito prikladnom za ovo slavlje. Kaže ovako: “Pogledajte ptice nebeske… Promotrite poljske ljiljane, kako rastu!” (Mt 6,26.28). Nije rijetkost da se Učitelj iz Nazareta u svojim poukama poziva na prirodu. Flora i fauna često su glavni likovi u Njegovim prispodobama. No, u ovom je slučaju jasan poziv na promatranje i kontemplaciju stvorenoga, čin usmjeren na razumijevanje izvornoga Stvoriteljeva nacrta. 
Sve je od početka mudro uređeno, da bi sva stvorenja sudjelovala u ostvarivanju Kraljevstva Božjega. Svako stvorenje ima važnu i jedinstvenu ulogu u Njegovu naumu, i sve je “dobro”, kako naglašava Knjiga Postanka (usp. 1,1-29).
U istome odlomku Evanđelja, govoreći o pticama i ljiljanima, Isus upućuje svojim učenicima dva pitanja: “Zar niste vi vredniji od njih?“; i zatim: „Ako travu poljsku… Bog tako odijeva, neće li još više vas?“ (Mt 6,30). 
Kao da neizravno preuzima izvještaj iz Postanka, Isus naglašava posebno mjesto koje je, u činu stvaranja, namijenjeno čovjeku: najljepšemu stvorenju, stvorenom na sliku i priliku Božju. Ali, uz tu je povlasticu povezana i velika odgovornost: čuvati sva ostala stvorenja, u poštovanju Stvoriteljeva nauma (usp. Post 2,15). 
Briga za stvoreno predstavlja istinsko poslanje svakog čovjeka, poslanje koje treba vršiti unutar samoga stvorenoga svijeta, nikada ne zaboravljajući da smo stvorenja među stvorenjima, a ne stvoritelji. Zato je važno, kako je pisao moj prethodnik, “ponovno zadobiti miran sklad sa stvorenim, promisliti o našem životnom stilu i našim idealima, kontemplirati Stvoritelja, koji živi među nama i u onome što nas okružuje” (Enc. Laudato si’, 225). 
Naselje “Laudato si’”, koje danas otvaramo, stavlja se među inicijative Crkve usmjerene na ostvarenje tog “poslanja da budemo čuvari djela Božjega” (Esort. ap. Laudate Deum, 217): zadaća zahtjevna, ali lijepa i privlačna, koja čini temeljni aspekt kršćanskog iskustva.
Naselje “Laudato si’” sjeme je nade, koje nam je papa Franjo ostavio kao baštinu, “sjeme koje može donijeti plodove pravednosti i mira” (Poruka za X. svjetski dan molitve za brigu o stvorenome). I to će činiti ostajući vjeran svome poslanju: biti opipljiv uzor mišljenja, strukture i djelovanja, sposoban promicati ekološki preokret odgojem i katehezom.
Ono što danas gledamo sinteza je izvanredne ljepote, gdje duhovnost, priroda, povijest, umjetnost, rad i tehnologija žele obitavati u skladu. Upravo je to, u konačnici, ideja “naselja”: mjesto blizine i zajedništva u suživotu. I sve to ne može ne govoriti o Bogu.