Sveti Otac ohrabrio bolesnike i medicinsko osoblje: "Na ranjenom licu siromašnih vidimo Kristovu patnju“

Papa Lav XIV. se danas susreo s bolesnicima, časnim sestrama i medicinskim osobljem u bolnici koju su osnovali blaženi otac Jacques i sestre franjevke Križa, poručivši im tijekom posjeta da su u njegovim molitvama te ih ohrabrivši u njihovoj službi ljubavi.

Draga braćo i sestre, dobro jutro!  Dobro jutro! (Na arapskom.)

- Hvala vam na vašem srdačnom dočeku! Hvala! (Na arapskom.)

Drago mi je što vas mogu susresti, želio sam to, jer ovdje prebiva Isus: bilo u vama bolesnima, bilo u vama koji se brinete za njih časne sestre, liječnici i svi zdravstveni djelatnici i osoblje. Najprije vas želim srdačno pozdraviti i uvjeriti vas da ste u mom srcu i mojim molitvama. I zahvaljujem vam na prekrasnoj pjesmi koju ste otpjevali! Hvala zboru i skladateljima: to je poruka nade!

Ovu bolnicu osnovao je blaženi otac Jacques, neumorni apostol ljubavi, čija se svetost života očitovala posebno u ljubavi prema najsiromašnijima i onima koji trpe. Časne sestre franjevke Križa, koje je on utemeljio, nastavljaju njegovo djelo i vrše dragocjenu službu: hvala vam, drage sestre, za poslanje koje provodite s radošću i predanošću! Želim također s velikom zahvalnošću pozdraviti bolničko osoblje. Vaša stručna i brižna prisutnost te skrb za bolesnike vidljiv su znak Kristove milosrdne ljubavi. Vi ste poput dobrog Samaritanca, koji se zaustavlja kod ranjenoga i brine se za njega da ga podigne i izliječi. Ponekad može nastupiti umor ili obeshrabrenje, osobito zbog uvjeta koji nisu uvijek povoljni za vaš rad; potičem vas da ne izgubite radost ove misije i, unatoč nekim poteškoćama, pozivam vas da uvijek imate pred očima dobro koje možete ostvariti. To je veliko djelo u Božjim očima!

Ono što se živi na ovome mjestu opomena je svima, za vašu zemlju, ali i za cijelo čovječanstvo: ne smijemo zaboraviti na najkrhkije, ne smijemo zamišljati društvo koje juri punom brzinom držeći se lažnih mitova blagostanja, zanemarujući mnoge situacije siromaštva i slabosti. Osobito mi kršćani, koji smo Crkva Gospodina Isusa, pozvani smo brinuti se za siromašne: to od nas traži samo Evanđelje i ne zaboravimo  vapaj siromašnih koji odzvanja i u Svetom pismu izazov je za nas: “Na ranjenom licu siromašnih nalazimo utisnutu patnju nevinih, a time i samu patnju Kristovu” (Apostolska pobudnica Dilexi te, 9).

Vama, draga braćo i sestre, obilježeni bolešću, želim samo reći da ste u Srcu Boga, našega Oca. On vas nosi na dlanu svojih ruku, prati vas s ljubavlju, nudi vam svoju nježnost kroz ruke i osmijehe onih koji se brinu za vaš život. Svakome od vas danas Gospodin ponavlja: “Volim te, drag si mi, moje si dijete!” Nikada to nemojte zaboraviti! Hvala svima! Shukrán! Allah ma’akum! (Hvala! Bog s vama!)