Sveti Otac u Libanonu pozvao vlasti na jedinstvo i mir

Danas poslijepodne, u glavnom gradu Libanona, Bejrutu, Papa Lav XIV. obratio se predstavnicima libanonskih vlasti s apelom da postanu “mirotvorci” — ujedinjeni u nastojanju da prevladaju rane i nepravde koje su pogodile zemlju.

Mir zahtijeva konkretne geste, upornost, hrabrost, duh žrtvovanja, strpljenje i molitvu, a sadnja "cedra prijateljstva" u Predsjedničkoj palači znak je zajedničke i javne volje. Svečanost, kojoj su prisustvovali također vatikanski državni tajnik kardinal Parolin i maronitski patrijarh Antiohije, bila je uvod u susret pape Lava XIV. s predstavnicima libanonskih vlasti, civilnoga društva i diplomatskim zborom. Papin je govor uglavnom bio usredotočen na temu što znači biti mirotvorac danas u vrlo slojevitom, sukobima ispunjenom i neizvjesnom kontekstu, prenosi Vatican News.

Za izgradnju mira potrebna je upornost
Pohvalu libanonskom narodu, ojačanom brojnim patnjama, koji ne podliježe, nego se, suočen s kušnjama, uvijek zna hrabro dići, pokazujući impresivnu energiju – izrazio je Papa u govoru institucionalnim predstavnicima, pozivajući ih da se ne predaju pesimizmu i osjećaju nemoći koji se mogu uvući u srce u vrijeme velikih previranja prouzročenih ratovima i političkim i gospodarskim krizama. Potaknuo ih je da se oslone na sposobnost otpora te istaknuo:

 - Vaša je otpornost bitna karakteristika autentičnih mirotvoraca: djelo mira je, naime, stalno ponovno započinjanje. Zauzimanje i ljubav prema miru ne poznaju strah pred prividnim porazima, ne daju se nadvladati razočaranjima, nego znaju gledati daleko, prihvaćajući sve stvarnosti s nadom. Potrebna je upornost kako bi se izgradio mir; potrebna je ustrajnost kako bi se zaštitio i njegovao život.

Neka odjekne jezik nade
- Ostati ujedinjeni; to je druga preporuka na kojoj Papa insistira na tom svojem prvom apostolskom putovanju. Ponovio je to Libanoncima, čije bi jedinstvo moglo oslabiti zbog velikoga iseljavanja na koje su bili prisiljeni, i još su uvijek, kako bi pobjegli od nesigurnih životnih uvjeta. Papa je stoga uputio apel: Stoga vas potičem da se nikada ne odvajate od svog naroda i da služite svom narodu - tako bogatom u svojoj raznolikosti – sa zauzimanjem i predanošću. Kako biste svi učinili da odjekne samo jedan jezik: jezik nade koji sve okuplja u hrabrosti da se uvijek započne iznova. Neka želja za zajedničkim životom i rastom, kao narod, učini svaku skupinu glasom polifonije.

Potrebne institucije utemeljene na općem dobru
- Valja se zauzeti za ozdravljenje sjećanja – napomenuo je Papa osvrćući se na potrebno zbližavanje među onima koji su pretrpjeli štetu i nepravdu. Bez te spremnosti – objasnio je – teško je ići prema miru, a rezultat je da ostajmo nepomični, svatko zarobljenik vlastite boli i vlastitih razloga. Kako bi se prevladala ta besplodna spirala u kojoj se okrećemo oko sebe, Papa je objasnio ulogu vodstva te precizirao:

[...] Istina i pomirenje uvijek rastu zajedno: i unutar obitelji, i među različitim zajednicama i raznim dušama jedne zemlje, kao i među narodima. Istodobno, nema trajnoga pomirenja bez zajedničkoga cilja, bez otvorenosti prema budućnosti u kojoj dobro pobjeđuje nad zlom pretrpljenim ili nanesenim u prošlosti ili sadašnjosti. Kultura pomirenja se, dakle, ne rađa samo odozdo, iz spremnosti i hrabrosti nekolicine, nego su joj potrebne vlasti i institucije koje priznaju opće dobro superiornijim od dobra jedne strane.

Mir je mnogo više od ravnoteže
- Živjeti kao pomirene osobe uvjet je, ali i metoda – napomenuo je Petrov nasljednik – jer to znači zauzeti se u zajedničkom radu svakoga dana kako bismo zajednici osigurali budućnost blagostanja. To je onaj stav 'rame uz rame' kojega se ne treba bojati nego tražiti – istaknuo je Papa – i koji postaje umnožitelj zauzimanja i nade, u svijesti da Bog za svakoga od nas želi ispunjen život.

[...] naš se horizont širi izvan svake ograde i barijere. Katkada mislimo da, prije nego što poduzmemo bilo kakav korak, valja sve razjasniti, sve riješiti; međutim, međusobni dijalog, čak i usred nesporazuma, put je koji vodi prema pomirenju.

Ljudska je mobilnost prilika, ali ne briše veze
- Isprobavanje putova bijega iz situacija koje su pretjerano ispunjene nasiljem i neizvjesnošću, prema Papinim je riječima, razumljivo, ali nije u potpunosti korisno u izgradnji mira. Crkva, naime nije zabrinuta samo za dostojanstvo onih koji se sele u druge zemlje, nego želi da nitko ne bude prisiljen otići i da se svatko tko želi može sigurno vratiti – podsjetio je Papa te citirao riječi svog prethodnika pape Franje u enciklici Fratelli tutti, kojima je istaknuo nerazdvojivost globalne dimenzije univerzalnoga bratstva i lokalne dimenzije društvenoga prijateljstva. Čežnja za odlaskom, ukratko, treba biti uravnotežena sa željom da se ne potisnu vlastiti korijeni – istaknuo je Papa te objasnio:

Svakako se mora priznati da mnogo pozitivnoga dolazi svima vama od Libanonaca razasutih po svijetu. Međutim, ne smijemo zaboraviti da ostanak među svojim narodom i suradnja iz dana u dan u razvoju civilizacije ljubavi i mira, vrlo je pohvalno.

Odlazak mladih ljudi
- Suočeni s egzodusom toliko mladih i talentiranih ljudi, Papa je potaknuo da se pronađu načini, u duhu sinergije između kršćana, muslimana i svih vjerskih i građanskih sastavnica libanonskoga društva, kako bi se oživjele motivacije za ostanak u zemlji. U tom su smislu svi pozvani dati svoj prinos i zauzeti se u senzibiliziranju međunarodne zajednice – kazao je te istaknuo:

[...] Mir uvijek raste u konkretnom, vitalnom kontekstu, sastavljenom od geografskih, povijesnih i duhovnih veza. Potrebno je poticati one koji ih podupiru i jačaju se njima, i ne popuštaju lokalizmu i nacionalizmu.

Uloga žena u očuvanju i izgradnji mira
- I, kao što je to već učinio u Turskoj, pred predstavnicima vlasti okupljenima u Ankari, papa Lav XIV. je još jednom pohvalio strpljivi prinos žena u tkanju mreža društvenoga prijateljstva te u aktivnom i kreativnom prinosu miru. Njihovo sudjelovanje u društvenom i političkom životu, kao i u životu njihovih vjerskih zajednica, poput energije koja dolazi od mladih ljudi, u cijelom je svijetu faktor istinske obnove.

Mir je Božji dar
- Na kraju, upravo je glazbena osjetljivost, tipična za libanonski narod, Papu nadahnula da istakne da je vrijeme da se dade prostora radosti, dopuštajući Duhu da djeluje kako bi dovršio djelo. Takav je mir on je, naime, put koje pokreće Duh, koji potiče srce da sluša i čini ga pažljivijim i smjernijim prema drugima – kazao je te istaknuo:

[...] mir nije samo rezultat ljudskoga zauzimanja, koliko god ono bila potrebno: mir je dar koji dolazi od Boga i koji, prije svega, prebiva u našem srcu. To je poput unutarnjega pokreta koji se izlijeva prema van, omogućujući nam da nas vodi melodija veća od nas samih, ona božanske ljubavi.