Papa: ''Ne upirite prstom u zlo, već se radujte dobru, jer dobro drugoga također je i naše dobro''

Papa: ''Ne upirite prstom u zlo, već se radujte dobru, jer dobro drugoga također je i naše dobro''

Prije nedjeljne molitve Anđeoskog pozdravljenja papa Franjo izrekao je nagovor u kojem se osvrnuo na Evanđelje Četvrte korizmene nedjelje koje govori o izgubljenom sinu.

Autor
Laudato/K.P.
Fotograf
Vatican Media
Objavljeno:
 
27.03.2022 12:27

''Evanđelje ove nedjelje pripovijeda takozvanu prispodobu o izgubljenom sinu. Ona nas vodi do Božjeg Srca, koje uvijek oprašta sa suosjećanjem i nježnošću. Ona nam govori da je Bog Otac koji ne samo da čeka povratak već se raduje i slavi svoga sina koji se vratio kući nakon što je potratio sva dobra. Mi smo taj sin, i dirljivo je razmišljati o tome koliko nas Otac uvijek voli i čeka'', započeo je Sveti Otac. 

''Ali, u prispodobi se spominje i stariji sin, koji zapada u krizu pred ovim ocem. I mi bismo mogli u sličnoj situaciji zapasti u krizu. Zapravo, u nama postoji i ovaj sin i barem smo djelomično u iskušenju da se složimo s njim: uvijek je obavljao svoju dužnost, nije otišao od kuće, stoga je ogorčen kad vidi kako otac grli njegova brata koji se loše ponašao. On se buni i kaže: 'Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a za ovog svog sina priređuješ čak i slavlje!''' objasnio je Papa.

''Iz ovih riječi proizlazi problem starijeg sina. On u svom odnosu s ocem sve temelji na čistom obdržavanju zapovijedi, na osjećaju dužnosti. To može biti i naš problem s Bogom: da izgubimo iz vida činjenicu da On jest Otac te živimo na neki način daleku vjeru, sastavljenu od zabrana i dužnosti. A posljedica te udaljenosti jest krutost prema bližnjemu, kojeg se više ne doživljava kao brata. Zapravo, u prispodobi, stariji sin ne kaže ocu 'moj brat', nego 'tvoj sin'. I na kraju prijeti mu opasnost da ostane izvan kuće. Zapravo, kaže tekst: 'ne htjede ući''', rekao je papa Franjo.

''Vidjevši to, Otac izlazi da ga moli: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je.' On ga nastoji uvjeriti da je za njega svako dijete njegov život. To dobro znaju i roditelji koji se u ovoj situaciji mogu prepoznati. Lijepo je ono što kaže otac u jednom romanu: 'Kad sam postao otac, razumio sam Boga' (H. DE BALZAC, Otac Goriot, Milano 2004., 112). Na ovom mjestu u prispodobi, otac otvara svoje srce starijem sinu i izražava mu dvije potrebe, koje nisu zapovijedi, nego potrebe srca: 'Trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!' Pogledajmo imamo li i mi u srcu te dvije očeve potrebe: slaviti i veseliti se'', istaknuo je.

''Prije svega slaviti, odnosno očitovati svoju blizinu onima koji se kaju ili su na putu, onima koji su u krizi ili koji su daleko. Zašto bismo to trebali učiniti? Jer to će pomoći u prevladavanju straha i obeshrabrenja, koji mogu proizići iz prisjećanja na svoje pogrješke. Oni koji su pogriješili, često osjećaju prijekor vlastita srca; udaljenost, ravnodušnost i oštre riječi ne pomažu. Stoga, otac smatra da je potrebno pružiti toplu dobrodošlicu, koja potiče da se ide naprijed. A mi, činimo li i mi tako? Tražimo li onoga koji se udaljio, želimo li s njim slaviti? Koliko dobra može učiniti otvoreno srce, istinsko slušanje, iskren osmijeh; treba slaviti, a ne dovoditi u neugodu!'' naglasio je Sveti Otac.

''Osim toga, trebamo se radovati. Tko ima srce koje je u skladu s Bogom, kad vidi čovjekovo pokajanje, ma koliko ozbiljne bile njegove pogrješke, raduje se. Ne zadržava se na grješkama, ne upire prstom u zlo, već se raduje dobru, jer dobro drugoga također je i moje dobro! A mi, znamo li druge vidjeti ovako? Znamo li se radovati zbog drugih? Neka nas Djevica Marija nauči primati Božje milosrđe, tako da ono postane svjetlo u kojem ćemo promatrati svog bližnjeg'', zaključio je papa Franjo. 
 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan

Još iz rubrike: