Papa zatvorenicima: ''Život se uvijek isplati živjeti i uvijek postoji nada za budućnost''

U sklopu pastoralnog pohoda Veroni papa Franjo susreo se s djelatnicima, zatvorenicima i volonterima u zatvoru ''Montorio''. Njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Zahvaljujem ravnateljici na dočeku i svima vama na toplini, slavlju i ljubavi koju ste mi pokazali. Pozdravljam i sve koji rade u ovoj ustanovi: zatvorske službenike, odgojitelje, zdravstvene djelatnike, administrativno osoblje i volontere. Stvarno sam vas želio upoznati, sve vas. Za mene je ulazak u zatvor uvijek važan trenutak, jer zatvor je mjesto velike ljudskosti, iskušanog čovječanstva, ponekad umornog od poteškoća, osjećaja krivnje, osude, nerazumijevanja i patnje, ali u isto vrijeme puno snage, želje za oprostom, želje za iskupljenjem.

I u ovom čovječanstvu, ovdje, u svima vama, u svima nama, danas je prisutno Kristovo lice, lice Boga milosrđa i praštanja. Znamo kakva je situacija u zatvorima, koji su često prenapučeni, što dovodi do napetosti i problema. Zato vam želim reći da sam vam blizak, i ponovno pozivam, posebno one koji mogu djelovati na tom planu, da i dalje radimo na poboljšanju života u zatvoru.

Prateći vijesti o vašem institutu, s bolom sam saznao da su ovdje, na žalost, neki ljudi, u ekstremnoj gesti, nedavno odlučili odustati od života. To je užasan čin do kojeg mogu dovesti samo nepodnošljivi očaj i bol. Stoga, pridružujem se obiteljima i svima vama u molitvi, želim vas pozvati da se ne prepustite malodušju. Život se uvijek isplati živjeti i uvijek postoji nada za budućnost, čak i kad se sve tako čini isključiti. Naše postojanje, postojanje svakog od nas je važno, ono je jedinstveni dar za nas i za druge, za sve, a prije svega za Boga koji nas nikada ne napušta i koji zapravo zna slušati, radovati se i plakati s nama.

S Njime koji je na našoj strani, možemo nadvladati očaj i živjeti svaki životni trenutak kao pravo vrijeme za novi početak. Zato se u najgorim trenutcima nemojmo zatvarati u same sebe: razgovarajmo s Bogom o svojoj boli i pomozimo jedni drugima donositi Njega, među suputnicima i dobrim ljudima koje nalazimo pored sebe. Nije slabost tražiti pomoć: učinimo to s poniznošću i povjerenjem. Svi trebamo jedni druge i svi imamo pravo na nadu, bez obzira na svaku priču i svaku pogrješku ili neuspjeh.

Za nekoliko mjeseci započet će Sveta godina, Godina obraćenja, obnove i oslobođenje za cijelu Crkvu; Godina milosrđa, u kojoj treba odložiti balast prošlosti i obnoviti zamah prema budućnosti; u kojoj slavimo mogućnost promjene, biti i, gdje je potrebno, vratiti se tome da uistinu budemo ono što jesmo, dajući sve od sebe. Neka i ovo bude znak koji nam pomaže da svaki dan ustanemo i uzmemo svoje živote s povjerenjem u svoje ruke.

Dragi prijatelji, hvala vam na ovom susretu. Nastavimo hodati zajedno, jer ljubav nas spaja onkraj svakog oblika udaljenosti. Sjećam vas se u svojim molitvama i, molim vas, molite i vi za mene. Hvala.