Položaj Roma u Republici Hrvatskoj

Romi su narod indijskog podrijetla rasprostranjen diljem svijeta, uključujući Srednji istok, Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i dijelove Afrike, s najvećom koncentracijom u Europi, posebno u njezinim istočnim dijelovima. Naziv "Rom", što znači "čovjek", od 1970-ih godina službeno je prihvaćen kao etnonim od strane svjetskih romskih organizacija.

Pripadnici drugih naroda Rome nazivaju raznim imenima, poput "Cigani" (njemački Zigeuner, francuski Tziganes), što potječe od grčkog naziva Ἀθίγγανοι (Athinganoi), prvotnog imena pod kojim su Romi zabilježeni u Bizantu. Također, česti su nazivi povezani s pogrešnim uvjerenjem o njihovu egipatskom podrijetlu, poput Jeđupi, Đupci, Gopti, te engleskog naziva Gypsies.

Mnoge romske skupine, klanovi i plemena dobili su imena prema tradicionalnim zanatima kojima su se bavili, kao što su Kotlari (Kalderaši), Lovari, Džambazi (konjari), Mečkari (Ursari), Zlatari (Aurari), Rudari (Bajaši), Kovači, Perajari i drugi. Međutim, danas se tek rijetki pripadnici ovih skupina bave izvornim zanatima. Osim toga, poznata su i druga imena poput Arlije ("domaći") i Gurbeti ("stranci" ili "došljaci").

Procjenjuje se da u svijetu živi između pet i osam milijuna Roma, a što se Republike Hrvatske tiče, prema popisu stanovništva iz 2021. godine, u Republici Hrvatskoj živi 17.980 pripadnika romske nacionalne manjine, što čini 0,46% ukupnog stanovništva.

Iako su Romi na našim prostorima prisutni još od 14. stoljeća, stigmatizacija i diskriminacija još su uvijek usko povezane uz tu etničku skupinu. Najčešće predodžbe hrvatskog čovjeka prema Romima su izrazito negativne - doživljava ih se kao lopove, prosjake, prevarante, općenito ljude nižeg društvenog sloja koji se ne uklapaju u naš „normalni“ stil života. Često ih se oslovljava nazivom „Cigani“ koji je poprimio izrazito negativnu i pogrdnu konotaciju.

Romska domaćinstva najčešće su mlada, ali brojna. Prema istraživanju iz 1998. godine, u 50% anketiranih domaćinstava svi članovi obitelji bili su mlađi od 39 godina, dok su domaćinstva sa starijim članovima obitelji rijetka.

Žene u romskim zajednicama često su marginalizirane, a prisutna je visoka stopa fertiliteta te tradicionalna podjela uloga unutar obitelji. Odnos prema ženama nije potpuno emancipiran, što rezultira njihovom diskriminacijom. Ova situacija ima značajan utjecaj na odgoj djece i svakodnevno funkcioniranje obitelji. Djeca, čak i u dobi od 10 do 12 godina, pa i mlađa, često sudjeluju u obiteljskim poslovima, što im onemogućava redovno školovanje i smanjuje njihove šanse za obrazovni napredak. 

Na tržištu rada Romi su među najugroženijim skupinama. Zapošljavanje Roma otežano je zbog stereotipa i predrasuda poslodavaca. Mnogi se Romi zapošljavaju na crno, što ih čini dodatno ranjivima i lišenima socijalnih prava. Izvještaji pokazuju da više od 50% romskih obitelji živi bez stalnih izvora prihoda, dok se velik dio Roma bavi nesigurnim i slabo plaćenim poslovima.

Pored svega navedenog, Romi su često isključeni iz društvenog života i suočavaju se s izolacijom u svojim zajednicama. Stambena diskriminacija očituje se u neprihvatljivim uvjetima života – velik dio romskih naselja nema osnovnu infrastrukturu poput vode, kanalizacije ili električne energije. Prema podacima UN-a, oko 40% romskih obitelji živi u naseljima bez osnovnih higijenskih uvjeta, što značajno utječe na njihovo zdravlje i opću kvalitetu života.

Iako postoje mnoge predrasude i poteškoće na kojima je potrebno raditi kako bi se osigurao što skladnije suživot Roma i domicilnog stanovništva, pohvalno je spomenuti kako je Vlada Republike Hrvatske donijela novi Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. godine. Nadamo se kako će on pridonijeti boljem položaju romskih zajednica i smanjiti etiketiranja spram njih. 

U vremenu kada smo suočeni sa sve većim priljevom stranaca, važno je raditi na suživotu i naučiti međusobno prihvaćati onog drugačijeg od sebe. Romi, koji su kod nas prisutni već stoljećima, svakako nam mogu pomoći da postanemo tolerantnije društvo i prema svima onima kojima je Hrvatska obećana zemlja, a koji su možda u naše krajeve došli iz daleke Azije ili Afrike. S druge strane, asimilacija stanovništva je također važna i svaki stranac u Republici Hrvatskoj ne smije izgubiti važnu misao kako je ovdje prvo samo stranac te kako se treba prilagoditi okolini u koju dolazi. Bez obostrane prilagodbe i uvažavanja suživot nije moguć, kako s naša strane, tako i sa strane Roma ili bilo kojeg drugog stranca.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.