“Položaj žena na tržištu rada je iznimno loš”
Svjedočanstvo majke troje djece o neugodnostima i nepravdama koje je doživjela na tržištu rada.
Razgovarali smo s jednom majkom koja je željela ostati anonimna, prvenstveno zbog svega što je doživjela u dosadašnjem poslovnom svijetu. U njezinim riječima zrcali se ono o čemu mnoge majke ne žele razgovarati, a s čime se gotovo svakodnevno suočavaju. Jedno je sigurno – svjedočanstvo ove majke vapaj je mnogih žena za koje društvo nema sluha.
“Tridesetogodišnja sam majka troje djece, a u braku već 8 godina. Suprug i ja odgojeni smo tradicionalno, no naši roditelji nikada nisu postavljali ograničenja kao i norme društvenih ljestvica, pa smo time, rekla bih, bili slobodniji u svojim daljnjim životnim odabirima. Suprug je logističar, no radi u prodaji, dok sam ja po struci biotehnolog. Posao u struci nikad nisam tražila jer sam shvatila da ne ću moći balansirati privatni i poslovni život. Stoga sam započela prvotno raditi u obrazovnom sektoru. Nakon pet godina zaposlila sam se u mediju gdje sam i trenutačno zaposlena”, započela je svoju životnu priču.
S nama je podijelila i svoja negativna iskustva koja je doživjela u poslovnom svijetu, a koja su, kako svjedoči, izravno povezana s njezinim spolom – zato što je žena, štoviše – majka.
“Na tržištu rada doživjela sam većinom negativna iskustva, pa mi tako jednom kao trudnoj zaposlenici nije produžen ugovor dva mjeseca prije poroda, a drugi put ugovor nije produžen tijekom rodiljnog dopusta. Tada mi je i rečeno od strane poslodavca da ne znaju zašto dolazim raditi i tražiti posao trudna ili uz malu djecu. Treću trudnoću sam provela mirno s obzirom na stalno zaposlenje, a poslodavac je pokazao empatiju kao i brigu za trudnoću i mene kao ženu i majku.”
Unatoč brojnim negativnostima koje je doživjela na poslovnom planu, ova majka svjedoči kako izuzetno dobro i skladno funkcionira njezin obiteljski život. Ističe kako je ponosna na svoga supruga s kojim dijeli obiteljske i kućne poslove.
“Privatni i poslovni život suprug i ja balansiramo uz dobru organizaciju kao i međusobnu podršku (tipa kuhanje obroka večer prije, izrada tjednih jelovnika, dogovori oko aktivnosti djece i slično). Njegov posao iziskuje puno putovanja izvan zemlje kao i izvan grada u kojem živimo, stoga je organizacija nekad zaista jako teška. Pomalo smo se naviknuli na užurbani ritam života, ali posao nikad nije patio.”
Na kraju našeg razgovora dotaknuli smo se nezaobilazne teme o položaju i zapošljavanju žena u Republici Hrvatskoj. Ova majka smatra kako još ima puno mjesta za napredak po tom pitanju, te da bismo, kao društvo u cjelini, trebali više cijeniti majke i ljepotu majčinstva.
“Poslodavac kao takav je važan faktor te konkretnim mjerama tipa dogovora oko radnog vremena, mjesta rada i sličnog može posloprimcu uvelike pomoći. Moje trenutačno poslovno okruženje je izvrsno te mobing nisam doživjela. Ipak, smatram da je položaj žena na tržištu vrlo loš jer se na većini mjesta smatra da žena ne može biti dobar radnik i majka, već treba odabrati jedno od toga. Posebno je to izraženo kod žena s više djece koje često zbog izloženosti pritisku prestaju raditi. Smatram da se položaj žena na tržištu rada treba još poboljšati konkretnim mjerama, npr. nestvaranja pritiska zbog korištenja bolovanja uz dijete, kako bi mogle biti i majke i radnice, te također većina društva hitno treba prestati ponižavati ženu kao lošijeg radnika od muškaraca, što je vidljivo davanjem prednosti zapošljavanju muškaraca kao i još ponekad vidljivim većim plaćama. Mi žene možemo sve i vjerujem da su žene pedantnije i organiziranije u odnosu na muškarce i mogu ostvariti izvanredne poslovne rezultate ako im se da šansa”, zaključila je.
*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.
