Progledaj srcem - Događaj koji mjenja živote

Jedan od najupečatljivijih duhovno-glazbenih događaja u Hrvatskoj, “Progledaj srcem”, iz godine u godinu okuplja desetke tisuća ljudi u ispunjenoj Areni, stvarajući snažno ozračje zajedništva, molitve i slavljenja. Među izvođačima je i Vanessa Mioč koja je u razgovoru za Laudato otkrila kako doživljava nastupe pred prepunom Arenom, što za nju znači biti dio ovog jedinstvenog događaja te koje priče i svjedočanstva publike nosi sa sobom nakon svakog susreta.

Iz godine u godinu nastupaš na “Progledaj srcem”, kakav je osjećaj pjevati pred punom Arenom? 
Osjećaj je predivan, riječima ga je teško opisati jer to je nešto neusporedivo. Vidjeti toliki broj ljudi koji se okuplja kako bi slavili Isusa… Samo ta pomisao da se svakome od njih moralo nešto u životu dogoditi da ih je potaknulo da dođu po nešto više, po neki odgovor, po taj osjećaj kada prepuna Arena slavi i moli zajedno. Gane me to svaki put kad pogledam na sve te ljude, kad pogledam oko sebe, koliko srdaca, koliko raznih priča koji su svojim dolaskom odlučili svoje živote dati Gospodinu. Rekla bih da je nestvarno prelijepo biti dio “Progledaj srcem”!

Možeš li podijeliti neke dojmove s “Progledaj srcem” drugih ljudi za koje si čula, što im znači?
Svjedočanstva je mnogo, dojmovi se sliježu još tjednima nakon. Jedna osoba podijelila je sa mnom svjedočanstvo kako je tijekom predprograma u neplaniranoj ispovijedi i nakon toga u slavljenju doživjela susret sa živim Bogom i koliko ju je to potaknulo da promijeni svoj život. 

Kako se pripremaš za “Progledaj srcem”?
Bitno mi je pripremiti se iznutra: molitvom, ispovijedi, svetom Misom. Važno mi je da pročistim unutar sebe sve kako bi Bog mogao djelovati. Naravno da kao i prije svih drugih velikih i značajnih događaja bude uvijek nekih napasti. Ali danas s iskustvom već takvih događanja naučila sam razdvojiti brige od napasti i usmjeriti se na rješavanje onog što je bitno. Tako da, evo, unutarnja priprema je važna, kao i molitva s ostatkom izvođača i organizatora, da to naše zajeništvo bude vidljivo i izvana. 

Koji ti je do sada bio najposebniji trenutak na pozornici?
Teško je izdvojiti baš jedan. Ali recimo ti trenutci kad pogledaš ljude na početku koncerta, kada svi zajedno izlazimo na pozornicu, i poslije kada se opet vratiš, vidiš razliku u njihovim očima. Ili kad pogledam oko sebe, kad prepoznam one koje nisam dugo vijdela, kad vidim i one koje baš volim da su oko mene, u tom trenutku to me ispuni velikom radošću. Nestvaran je to osjećaj da smo svi okupljeni oko istog razloga. 

Kako bi opisala “Progledaj srcem” u tri riječi?
Milost, radost i zajedništvo.