Psihičko nasilje i njegove posljedice
Nije nasilnik samo onaj koji tuče, već i onaj koji nas ubija svojim riječima.
Na spomen nasilja vjerojatno nam na pamet najprije padne udaranje ili neko drugo fizičko maltretiranje. Taj oblik nasilja je opasan i prisutan. Također, fizičko nasilje teško je sakriti jer na tijelu žrtve ostaju vidljive posljedice: tragovi udaranja, masnice, ogrebotine, otekline... Poznato je kako se fizičko nasilje negativno manifestira na našu psihu (ipak nismo samo fizička bića, nego i duhovna), a psihičko se nasilje također odražava na naše fizičko stanje, odnosno zdravlje organizma.
Psihičko nasilje manifestira se kroz verbalno, emocionalno ili psihološko zlostavljanje. Važno je reći kako može biti jednako štetno i opasno kao i fizičko nasilje, te može imati ozbiljne posljedice po žrtvu. Psihičko nasilje u prvom redu dovodi do emocionalnih rana i trauma (koje mogu biti i teške), što dalje rezultira osjećajem bespomoćnosti, javlja se strah, dolazi do pojave anksioznosti, nakon čega slijedi depresija. Vidimo kako je sve povezano te da jedna rana za sobom povlači drugu.
S navedenim je povezan i gubitak samopoštovanja, jer je psihičko nasilje direktno usmjereno na vrijeđanje, omalovažavanje i ponižavanje žrtve. Nasilniku je u cilju da žrtvu dokrajči riječima i učini ju potpuno bespomoćnom ili čak ovisnom o njemu. Ako dođe do potonjeg, žrtva se može (možda zvuči paradoksalno) u potpunosti predati nasilniku, što će nedvojbeno rezultirati samo novim nasiljem i novim traumama.
Na početku teksta spomenuli smo povezanost fizičkog nasilja i psihičkih posljedica i obrnuto. Konkretno govoreći, kod psihičkog nasilja najčešće se javljaju jake glavobolje i probavni problemi (većinom dolazi do dvije krajnosti: zatvora ili proljeva). Tako žrtva, osim što psihički pati, pati i fizički, a izoliranost u koju često bježi ne dopušta joj da izađe iz tog 'začaranog kruga' nasilništva.
Zbog svega spomenutog, važno je prepoznati znakove psihičkog nasilja i tražiti pomoć. Nasilje se događa oko nas, možda su žrtve među našim poznanicima, prijateljima ili čak u obitelji. Potrebno je otvoriti svoje oči i prepoznati nasilje kako bismo pomogli žrtvi, jer ako to ne učinimo, samo produljujemo agoniju onih u potrebi.
*Cilj otvaranja naše nove rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu, te kako smo ravnopravni u različitosti, jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.