Što sve trebamo znati o udomiteljstvu?

Za Laudato televiziju govorila je Grozdana Kozjak, prof. psihologije iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Služba Grada Zagreba, Tim za udomiteljstvo. 

''Biti udomitelj znači u svojem domu brinuti o djetetu ili odrasloj osobi kojoj je to potrebno. Udomitelji trebaju imati važeću dozvolu za obavljanje udomiteljstva, a tomu prethodi jedan postupak kojim se utvrđuje ispunjavaju li uvjete koji su propisani. Udomitelji mogu odmah u početku odlučiti hoće li se baviti udomiteljstvom djece ili odraslih. Što se tiče djece, djeca koja se udomljavaju dolaze iz uvjeta gdje su prisutni neki problemi. Znači, ili je prisutno zanemarivanje djece, tj. neke osnovne potrebe djece nisu bile zadovoljene, ili je bilo prisutno nasilje, djeca su možda svjedočila nekim nasilnim događajima u svom kućanstvu. Sve su to situacije koje su ugrožavajuće za dijete. Ako se to dogodi, može se donijeti odluka da se to dijete izdvoji iz te obitelji i tada mu je potrebno pronaći smještaj. Takvoj djeci treba osigurati smještaj u sigurnim uvjetima i to ili u udomiteljsku obitelj ili u ustanovu socijalne skrbi, tj. dom", objasnila je prof. Kozjak.

"Prednost je to što to dijete dolazi u obiteljsko okruženje. Naravno, kad se djeca izdvajaju, ako se smještaju u instituciju, tamo dobivaju sve što trebaju. Sve su im potrebe zadovoljene, tamo je stručna služba koja brine o njihovim potrebama, ali ono što nije idealno jest to što je to dijete jedno od mnogo djece tamo. Kod udomiteljske obitelji to nije tako jer oni brinu o manjem broju djece. U nekim slučajevima ima troje djece, a to je najveći broj koji može biti ako se radi o braći i sestrama. Važno je da djeca imaju nekog svog bliskog, i to je zapravo najbolje što udomiteljska obitelj može pružiti, dakle priliku djetetu da stvori bliskost, tj. vezu, privrženost s članovima udomiteljske obitelji. Naravno, uz to, u udomiteljskoj obitelji djeca imaju priliku vidjeti kako funkcionira obitelj koja je dobra, s obzirom na to da ta djeca dolaze iz loših uvjeta pa su im nepoznate neke stvari koje će vidjeti u dobroj udomiteljskoj obitelji. Na primjer, kako se rješavaju problemi na miran način, uz uvažavanje drugih ljudi. Dakle, to je najveća prednost udomiteljstva.

Hrvatski građani smatraju pozitivnim udomljavanje djece, ali voljeli bi da udomiteljskih obitelji ima više i smatraju da u našoj zemlji ima potencijala za to. Dakle, postoji mogućnost za puno veći broj udomiteljskih obitelji. Ali, ljudi se možda boje što ih čeka ako se odluče na to, boje se teških situacija. To je činjenica koju nastojimo promijeniti. Mogu reći da su osnovani timovi za udomiteljstvo u cijeloj Hrvatskoj koji sada djeluju u županijskim sjedištima i bavit će se udomiteljstvom, tj. organizirat će skupove, razgovarati s potencijalnim udomiteljima, govoriti o udomiteljstvu, tako da se nadamo da će se proširiti stav o udomiteljstvu kao o nečemu pozitivnom.

Prvi koraci u udomiteljstvu jesu dobro razmisliti o toj odluci jer to nije odluka koja se donosi jednostavno. Zatim podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje udomiteljstva koja se podnosi timu za udomiteljstvo. Županijski timovi dostupni su na stranici Hrvatskog zavoda za socijalni rad i njima se može obratiti za razgovor i podnošenje zahtjeva. Zatim slijedi testiranje, razgovori, provjera uvjeta stanovanja, edukacija za nove udomitelje, zatim dozvola i upis u registar za udomitelje i tada su spremni za udomljavanje.

Timovi za udomiteljstvo na raspolaganju su udomiteljima, treba im dati podršku, razgovarati s njima i posjećivati ih. Ponekad je potrebna dodatna podrška Dječjeg doma Zagreb koji imaju uslugu mobilnih timova, razne udruge, obiteljski centar.

Nadalje, udomitelji primaju naknadu za cijeli smještaj djeteta koju zovemo opskrbnina za odjeću i obuću, uz to udomitelj dobiva i naknadu za svoj angažman, 216 eura za udomitelja i 400-500 eura za dijete. Pri udomiteljstvu kao zanimanju cijene se kreću od 600 do 1200 eura mjesečno.

Razlika između udomitelja i posvojitelja jest ta da je udomiteljstvo privremeno, a posvojenje je trajni odnos roditelja i djeteta, kojima roditelji stječu sva prava i obveze. Često djeca udomitelje zovu teta, ali ponekad se prirodno dogodi da zovu udomiteljicu mama", zaključila je prof. Kozjak.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.