„Svakog dana pitao sam je: 'Draga, što mogu učiniti za tebe?'“
Suprug, otac i djed svjedoči o ljubavi koja s vremenom postaje sve jača i nikada ne prestaje.
Ante P. u braku je sa suprugom Martom 37 godina. Upoznali su se još davne 1984. godine u bivšoj državi i nakon tri godine, u svitanje neovisne Hrvatske države, oženili. Nedugo nakon ženidbe, umjesto na medeni mjesec, Ante je otišao braniti domovinu. Na sreću, živ i zdrav se vratio iz Domovinskog rata i od tada živi u miru sa svojom suprugom. S nama je podijelio vlastito svjedočanstvo o tome kako skladno živjeti u braku.
Gospodine Ante, možemo konstatirati kako se danas relativno rijetko susreće ljubav koja traje desetljećima - cijeli život. Nažalost, i u našem narodu je sve više rastava brakova. Kako biste opisali svoju ljubavnu priču s vašom suprugom? U čemu je tajna?
Heh, tajna? Tajne nema - ljubav je tajna, potrebna je samo ljubav. Upoznali smo se na jednoj zabavi i taj prvi susret urodio je ljubavlju. Kad sam prvi put ugledao Martu, pomislio sam “kako je lijepa” i to je bilo to. Odlučio sam joj prići. Prvi puta me odbila, ali ne i drugi…a drugi put je bilo malo kasnije te iste večeri. I tako je započela naša priča - ono što je krenulo plesom završilo je ženidbom tri godine kasnije. Tako da, velim, tajne nema, samo ljubav - ljubav koja traži dobro drugoga iznad svog vlastitog dobra.
U razgovoru prije početka intervjua rekli ste kako je vaša ljubav s godinama samo rasla. U čemu se ta ljubav promijenila ili razvila?
Da, u početku je to bila neka mladenačka strast i želja, privlačnost, ona uzbuđenost zbog svakog novog pogleda i ponovnog susreta. S vremenom, ljubav je postala nježnija, dublja i iskrenija. Naučili smo kako brinuti jedno o drugome, razvili smo jezik bez riječi. Naučili smo opraštati, biti strpljivi, i uvijek smo jedno drugome bili podrška.
Spomenuli ste da ste svaki dan pitali svoju suprugu što možete učiniti za nju. Zašto vam je to bilo važno?
S godinama shvatiš da ljubav nije u velikim gestama nego u svakodnevnim malim, ponekad i neznatnim sitnicama. „Draga, što mogu učiniti za tebe?“ bio je moj način da joj pokažem da je vidim, da je čujem, da je doživljavam i da sam uvijek tu za nju - da je cijenim. Želio sam znati što je brine, što joj treba, kako joj mogu olakšati dan.
Plod vaše ljubavi su dva sina, a sada već i oni imaju svoju djecu. Što biste voljeli da vaši sinovi, pa i unuci nauče iz vašeg braka?
Volio bih da razumiju kako prava ljubav nije uvijek laka. Za ljubav se treba boriti, ali se UVIJEK, ponavljam UVIJEK za ljubav isplati boriti. Ali upravo zbog toga ona vrijedi truda. Još prije sam sinovima znao reći da cijene male trenutke, da u odnosu ne gledaju samo što mogu dobiti, nego što mogu dati. Kad si spreman biti tu za drugu osobu, ljubav dobiva novu dimenziju. I uvijek je ljepše davati nego primate - to je prava ljubav.
I za kraj, imate li možda neku poruku za sve one koji se možda tek spremaju na brak?
Rekao bih da ne idu u brak očekujući savršenstvo, jer će biti dana kada će se osjećati kao da su na početku. I to je u redu. Važno je da budete jedno drugome najbolji prijatelj, netko na koga uvijek možete računati. Ljubav se s godinama mijenja, ali ako je njegujete, ona samo postaje jača. I ne zaboravite često pitati svoju voljenu: „Draga, što mogu učiniti za tebe?“ Činite to svaki dan, svakoga jutra. Dajte se bez ustručavanja, u potpunosti se predajte u ljubavi i vidjet ćete mnoge blagodati.
*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.
