Sveti Bonaventura – franjevac i crkveni naučitelj
"Jedna priprosta starica može više ljubiti Boga nego najodličniji doktor teologije", riječi su sv. Bonaventure, velikoga franjevca koji je uveo običaj da se Presvetoj Djevici Mariji zvoni na pozdrav tri puta na dan: jutrom, u podne i navečer.
Danas, 15. srpnja, obilježava se blagdan svetog Bonaventure, kojeg nazivaju "serafskim doktorom" Crkve. Sveti Bonaventura poznat je po svom vođenju franjevaca i po svojim velikim intelektualnim doprinosima teologiji i filozofiji. Rođen je u Bagnorei u Toskani, Italija. Općenito se vjeruje da je rođen 1221. godine, iako neki izvori navode 1217. godinu. Izvori navode da je u mladosti sveti Bonaventura ozdravio od opasne bolesti zagovorom svetog Franje Asiškog. Godine 1243. pridružio se franjevačkom redu.
Nakon polaganja zavjeta, poslan je na daljnje studije u Pariz. Najprije ga je podučavao Alexander od Halesa, engleski doktor i franjevac, a kasnije John od Rochellea. Dok je bio u Parizu, postao je dobar prijatelj sa svetim Tomom Akvinskim, s kojim je stekao titulu doktora. Također je razvio prijateljstvo s kraljem Francuske, svetim Ljudevitom. Godine 1257. sveti Bonaventura izabran je za nadstojnika kapucina. Na toj poziciji, koju je obnašao 17 godina, donio je mir i red. Njegov utjecaj bio je toliko velik da ga danas ponekad nazivaju drugim osnivačem franjevaca.
Preuzevši dužnost nakon razdoblja izvanredne ekspanzije reda, sveti Bonaventura radio je na očuvanju duha jedinstva. Smirio je prijetnju unutarnjih sukoba koji su nastali zbog različitih tumačenja poruke svetog Franje Asiškog. Ključ za ovo djelo bilo je njegovo razumijevanje da proučavanje filozofije i teologije ne proturječi pozivu na siromaštvo koje je bilo tako središnje za franjevačku duhovnost. Sveti Bonaventura predložio je ujedinjen i sakupljen tekst koji regulira svakodnevni život kapucina. Tekst je prihvaćen i ratificiran 1260. godine na Generalnom kapitulu Reda u Narbonni. Želeći predstaviti autentičnu sliku života i učenja njihova osnivača, revno je skupljao dokumente o svetom Franji Asiškom i slušao svjedočanstva onih koji su ga zapravo poznavali. Na temelju tih informacija sastavio je biografiju svetca koja je 1263. godine usvojena kao službena biografija na Generalnom kapitulu kapucina. Sveti Bonaventura također je napisao brojne mistične i asketske rasprave, najpoznatije "Putovanje duše u Boga."
Godine 1273. papa Grgur X. imenovao ga je kardinalom i biskupom Albana. Papa ga je također zamolio da pomogne u pripremi Drugog ekumenskog koncila u Lyonu, crkvenog događaja usmjerenog na ponovno uspostavljanje zajedništva između latinske i grčke Crkve. Sveti Bonaventura radio je na pripremi Ekumenskog koncila, ali nikad nije dočekao njegovo dovršenje. Preminuo je 15. srpnja 1274., dok je Koncil još bio u tijeku. Kanonizirao ga je 1482. godine papa Siksto IV. U svojoj općoj audijenciji 3. ožujka 2010. papa Benedikt XVI. govorio je o životu svetog Bonaventure. Prisjetio se velikih djela književnosti, umjetnosti, filozofije i teologije koja su bila nadahnuta kršćanskom vjerom tijekom razdoblja u kojem je svetac živio.
PRESLATKI I DOBRI ISUSE
(Molitva sv. Bonaventure)
O, preslatki i dobri Isuse! Oče svjetla!
Od Tebe dolazi sve ono što je najbolje
i svaki savršeni dar.
Pogledaj milosrdno na nas koji priznajemo, koji uistinu znamo
da bez Tebe ne možemo ništa učiniti.
Ti, koji si za nas dao cijenu otkupa, dopusti nam, iako smo nedostojni takve cijene,
da se prepustimo Tvojoj milosti, potpuno, sasvim i u svemu;
da bismo tako, oblikujući sebe prema slici Tvoje muke,
zadobili ponovno onu sliku koju smo grijehom izgubili,
sliku Tvoga božanstva,
uz pomoć našega Gospodina. Amen.
