Sveti Otac: ''Gospodin nas traži i čeka uvijek, uvijek!''

Prije molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Rimu, papa Franjo osvrnuo se na Evanđelje današnje liturgije koje nam stavlja pred oči iznenađujuću prispodobu: gospodar vinograda izlazi od rane zore do večeri zvati sebi radnike, ali na kraju svima jednako plaća, pa i onima koji su radili samo jedan sat. To izgleda kao nepravda, ali tu prispodobu ne treba gledati kroz prizmu plaće, nego nam ona želi predočiti kriterije Boga koji ne računa naše zasluge, nego nas voli kao djecu, započeo je svoj nagovor papa Franjo i rekao da se zadržimo na dva Božja čina koja proizlaze iz te prispodobe. Prvo: Bog izlazi zvati nas o svakoj uri; drugo: svima daje istu 'plaću'.

''Bog je, prije svega, Onaj koji izlazi zvati nas u svako doba. U prispodobi se kaže da gospodar 'rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd', ali zatim nastavlja izlaziti u različito doba dana sve do zalaska sunca, tražiti si radnike među onima koje još nitko nije unajmio. Tako shvaćamo da u toj prispodobi radnici nisu samo ljudi, nego prije svega Bog, koji izlazi stalno, neumorno, po čitav dan. Takav je Bog: ne čeka naše napore da nam iziđe ususret, ne podvrgava nas ispitu kako bi ocijenio naše zasluge prije nego što nas krene tražiti, ne predaje se ako mu oklijevamo odgovoriti; naprotiv, On sâm je preuzeo inicijativu i u Isusu je 'izišao' prema nama, da nam pokaže svoju ljubav. I traži nas u sve sate u danu koji, kako kaže sveti Grgur Veliki, predstavljaju različite faze i životna doba našega života do duboke starosti. Za Njegovo Srce nikad nije kasno, On nas uvijek traži i čeka. Ne zaboravimo to: Gospodin nas traži i čeka uvijek, uvijek!'' istaknuo je Sveti Otac.

Upravo zato što je tako širokogrudan, Bog, i to je drugo djelovanje, svakomu daje istu 'plaću', a to je Njegova ljubav. I to je poanta te prispodobe: radnici posljednjega sata plaćeni su jednako kao i prvi jer je u stvarnosti Božja pravednost viša. Ona je veća. Ljudska pravda kaže nam: 'Daj svakom onoliko koliko zaslužuje, prema njegovoj zasluzi', dok Božja pravda ne mjeri ljubav na tezulji naših uzvraćanja, naših napora ili naših pogrješaka: Bog nas naprosto voli, voli nas zato što smo djeca, i to čini bezuvjetnom i slobodnom ljubavlju, naglasio je.

''Braćo i sestre, ponekad smo u opasnosti da imamo 'trgovački' odnos s Bogom, smjerajući više na svoju umješnost nego na velikodušnost Njegove milosti. Ponekad čak i kao Crkva, umjesto da izlazimo u svako doba dana i širimo svoje ruke svima, možemo sebe doživljavati boljima od drugih, a druge kao one koji su daleko od Boga, ne misleći da i njih Bog voli istom ljubavlju kojom ljubi nas. Pa i u našim odnosima, koji su tkivo društva, pravda za koju se zalažemo ponekad ne uspijeva izbjeći zamku proračunatosti te se ograničavamo na to da se u svom davanju ravnamo prema onome što primamo, ne usuđujući se učiniti nešto više, ne igrajući na kartu učinkovitosti dobra učinjenog besplatno i ljubavi ponuđene otvorenog srca'', rekao je Papa i dodao da se zapitamo: ''Ja, koji sam kršćanin, kršćanka, znam li doprijeti do drugih? Jesam li, nadalje, velikodušan/na prema svima, znam li imati više razumijevanja i više opraštati, kako me Isus uči?''

''Neka nam Majka Božja pomogne obratiti se na Božju mjeru, a to je ljubav bez mjere'', zaključio je svoj nagovor papa Franjo.