Progledaj srcem: ''Isus me vodio kroz bol do ozdravljenja''

Imala sam tri carska reza, ožiljak mi je bio bolan, peklo me je. Išla sam na tretman ožiljka k fizioterapeutkinji. Nakon toga mi je bilo lakše, no i dalje mi je u tom području bila nelagoda, peklo me je i svrbjelo. Na "Progledaj srcem" sam bila kad je bio molitveni dan, a ovaj put suprug i ja nismo kupili karte jer smo mislili da nam nema tko čuvati djecu.

No, jutro prije prvog koncerta susrela sam susjedu Janu koja je radila u organizaciji vašeg koncerta. U razgovoru s njom potaknuta sam pozvati supruga da se ipak nekako pokušamo organizirati. Odlučujemo se podijeliti na dva dana: prvi dan će ići sin Josip i suprug Vedran, drugi dan kći Lucija i ja, tako da najmlađi sin Matej ostane kod kuće. Tako smo odlučili jer je samo za nedjelju bilo mjesta u igraonici, na koju je Lucija silno željela ići, a Mateju je to ipak prekasno da ide. Karte smo nabavili preko Facebooka jer su već sve bile rasprodane. U svom životu pamtim dva čudesna ozdravljenja, ovo mi je sada treće.

Prvo je bilo na dan sv. Blaža, kada su mi nestali problemi s glasnicama (dugotrajne promuklosti), a svi znaju koliko jako volim pjevati i koliko mi glas treba u poslu (učiteljica sam). Drugo je bilo nedavno, 13. veljače, na molitvi za ozdravljenje u crkvi Svete Mati Slobode – susret  Božje pobjede koji je vodio Ante Bilaver. Nestali su bolovi u vratu, samo s desne strane, i to već za vrijeme slavljenja (molitve još nisu bile ni počele). Na tom susretu molili su i za moju psorijazu, te sam primijetila značajno poboljšanje simptoma svrbeža.

Na "Progledaj srcem 2025." došla sam slaviti otvorena srca, bez neke posebne nakane za svoje ili nečije ozdravljenje. Kako smo se kasno sjetili da uopće idemo, nisam proučila detaljnije ni program koncerta. Nisam znala da će biti molitve za ozdravljenje. Osim moje Lucije, sa mnom je išla kolegica s posla Željka koja je prvi svjedok ovoga što mi se dogodilo.

Naime, za vrijeme molitve patera Sebastijana Šujevića, kada je izgovorio, parafraziram: "Neka se sve što je krivo ispravi, sve stanice u tijelu…", počelo me je probadati u predjelu carskog reza. Sjela sam, nagnula se iza. Počelo se u mojoj utrobi nešto događati. Ne mogu reći niti da je bio ugodan niti neugodan osjećaj, više kao da se nešto 'premješta', 'preslaguje'. To je najsličnije osjećaju rodilja, kada se nakon poroda maternica steže, vraća  u prvobitno stanje, pa tako i crijeva i ostali organi zauzimaju mjesto na kojem su bili prije trudnoće.

To je bio tako snažan osjećaj, da sam prestala pjevati i počela ubrzano disati zbog čega me je zaboljela i glava. Popila sam malo soka, sjela. Željka me je pitala je li sve u redu te može li mi kako pomoći. Rekla sam da ne, da čekam da se to sve smiri. Stvarno, nakon nekog vremena smirilo se i nastavila sam slaviti, pjevati iz sveg srca, zahvaljivati Gospodinu. Aleluja! Međutim, taj osjećaj 'gibanja', 'preslagivanja' u mojoj utrobi trajao je do četvrtka, 22. svibnja. Probadalo me je, imala sam pritisak u području crijeva. U četvrtak oko 13 sati osjetila sam olakšanje. Znala sam: gotovo je.

U međuvremenu, čula sam se s prijateljicom Katarinom koja mi je savjetovala da odem na pregled, da dokažem, sebi i drugima, da se tu stvarno nešto promijenilo. Tada sam najprije pomislila na odlazak ginekologinji i ideja mi se uopće nije svidjela. Mislila sam si: "Pa, ona mi rez nije ni gledala". Nikoline se na prvu uopće nisam sjetila. U nedjelju 25. svibnja nazvao me je bratić Andrija k sebi u Samobor da se vidimo. Došla sam i on mi je rekao: "Idemo na Vrhovčak, tamo su svi", a kako sam se ja bojala voziti, on je vozio do gore (Samoborsko gorje). Njegova obitelj bila je kod njegove šogorice Nikoline koja je moja fizioterapeutkinja i koja me je jedina pregledavala i radila mi tretmane ožiljka od carskog reza. Ona je jedina mogla vidjeti ima li razlike. Kad smo stigli k njima, bratić mi je predložio da me Nikolina pregleda.

Ona je rekla da su čvorići nestali! Otišla sam kući slaveći Boga. Javila sam svima koji su znali za to, svi su bili presretni. Zamolila sam ju da mi napiše to malo stručnije. Citiram njezinu poruku: "Kad se carski rez izvodi, reže se 7, odnosno 8 (uz posteljicu) slojeva. Kad tijelo zacjeljuje, stvara se vezivno tkivo, čvrsto i neelastično. I to nas potiče da se stišćemo, skupljamo. Vuče nas, kao nit konca kada se sašije neka mekana tkanina čvrstim koncem. Ja sam ti radila tretman ožiljka na koži, potkožju i fasciji. Tu si već osjetila olakšanje, ali bilo je na mjestima vezivo i kruto. To mjesto je sada slobodno, mirno i povezano." Šaljem ovo svjedočanstvo jer osjećam potrebu podijeliti s vama ovo iskustvo. Isus i danas čini čudesa i ozdravlja! Hvala vam što preko svoje televizije ostalih projekata dovodite Boga ljudima.