''Toliko sam milosti, Božje ljubavi, snage i prisutnosti doživjela tijekom večeri''

Progledaj srcem, najveći glazbeno-duhovni događaj koji se ove godine održao 15. i 16. svibnja 2026., iz godine u godinu okuplja sve veći broj sudionika koji teško mogu ostati ravnodušni na snažno iskustvo vjere, zajedništva i slavljenja. Riječ je o susretu koji nadilazi koncertni doživljaj i postaje prostor osobnog susreta s Bogom. Upravo zato donosimo jedno posebno svjedočanstvo koje otkriva što se događa kada se čovjek iskreno prepusti Bogu i odazove na ovaj jedinstveni događaj – Progledaj srcem.

Sve je otprilike počelo kada sam prvi put saznala za događaj, prije dosta godina, ali svaki sam gledala na televiziji. Dobro, možda ne baš svaki, ali većinom jesam. Uvijek sam zamišljala kako bi to bio dobar osjećaj da sam u živoj prisutnosti s našim Ocem, ali tu prisutnost osjetila sam i dok sam uživala ispred ekrana. Uvijek sam sama sebi govorila da bih voljela i otići i biti tamo, da osjetim živu vatru Duha Svetoga. Do te prisutnosti uživo, nažalost, nikad nije došlo jer nisam imala s kim doći, pa sam nekako prihvatila činjenicu da, ako ne mogu tijelom biti tamo, duhom to svakako mogu biti.

Prije možda mjesec dana doznala sam da će se i ovu godinu održati, ali da je jedan datum već prepunjen, pa ako ne mogu ove godine otići, onda iduće sigurno moram. No, u međuvremenu se otvorio još jedan datum i rekla sam sama sebi: "Ako sada ne odem, zaboljet će me srce i bit će mi krivo."Kad sam saznala za taj 15. lipnja, rekla sam majci da bih doista voljela otići, ali opet nemam s kim, a sama mi se nekako ne ide. Nisam baš tip osobe koja će otići sama. Majka mi je odgovorila da će, ako nemam s kim ići, ići ona sa mnom ako bih ja to htjela. To je za mene bila tolika radost da mi se taj prijedlog jako svidio i naravno da sam rekla majci da može ići sa mnom.
S obzirom na situaciju koja nam se dogodila, majka je unatoč svemu bila spremna ići sa mnom pod svaku cijenu. Ja sam cijelo vrijeme mislila da ćemo ići zajedno, ali mi je u međuvremenu rekla da se ponudila moja sestra da ide sa mnom, a da ona ostane kod kuće zbog okolnosti koje su nas snašle.

Kad sam doznala da ću sa sestrom ići, osjetila sam kao da je to Božje čudo, kao da me pogledao i proslavio se kroz nas dvije. Bila sam toliko sretna i uzbuđena zbog toga što idemo zajedno i zbog samog događaja, zahvaljujući dijelom mom mužu koji mi je omogućio put u Zagreb jer sam s juga, ali i zahvaljujući majci, tetki i sestri koje su mi došle kao blagoslov i to omogućile na drugi način. Dogodilo se da budem uživo prisutna i dijelom samog događaja, pa rekla bih i spektakla. Događaj se održao u petak, a ja sam u Zagreb krenula u četvrtak ujutro autobusom. Bila sam toliko uzbuđena i izvan sebe od radosti i žeđi za živim Bogom da sam jedva čekala dolazak i sam događaj.
Kad je došlo popodne samog događaja, nisam mogla suspregnuti osjećaje. Govorila sam sestri samo o tome kako jedva čekam večer. A onda je to vrijeme došlo. Sat vremena prije već je jaka kiša padala. U srcu sam osjećala da će sestra možda reći da ne ćemo ići, ali uz Božju pomoć i blagoslov, to se nije dogodilo.
Krenule smo oko 18:10 ili 18:15 i bile tamo prije 19 sati po toj kiši. Čim smo došle do Arene, morala sam ju slikati dok me sestra pokrivala kišobranom jer nisam mogla vjerovati da smo stvarno tu i da ćemo ući unutra.

Na ulazu smo morale skenirati ulaznice i dopustiti pregled stvari. Nije mi bilo jasno zašto, ali sestra mi je objasnila. Jedva sam čekala trenutak ulaska u dvoranu da doživim taj osjećaj – dvorana prepuna ljudi, iako su još dolazili. Srce mi je toliko lupalo od uzbuđenja kao da će svaki tren početi i kao da će mi iskočiti iz prsiju. Kad sam u predvorju vidjela majice, odlučila sam odmah izaći i uzeti jednu dok još ima vremena. Na kraju sam uzela dvije, pa još jednu – i srce mi je bilo prepuno.
Kad je koncert započeo, to je bilo ono pravo. Ja, koja imam problem s kralježnicom već dugo, kad su me pjesme i govori dotaknuli, podigla sam ruke prema Gospodinu i osjetila kao da je svaka bol nestala.

Počela sam skakati i plesati, imala sam osjećaj kao da sam sama u cijeloj dvorani. Toliko sam bila mirna, spokojna i blagoslovljena. U jednom trenutku počela sam plakati, ali shvatila sam to kao dar milosnih suza od Gospodina. Kad se Gospodin proslavio kroz mene, nastavila sam ga slaviti i uživati u događaju na koji me je pozvao. Zapravo sam cijeli događaj doživjela kao Njegov poziv. Toliko sam milosti, Božje ljubavi, snage i prisutnosti doživjela tijekom večeri da sam osjetila još jedan poziv i donijela odluku da ga prihvatim – sljedeće godine doći opet.

Ovo mi je prvo takvo iskustvo uživo i nešto što me je duboko promijenilo. Nema druge nego opet doći na poziv našeg nebeskog Oca.
Slava i hvala mom Ocu koji me je pozvao da dođem i shvatim veličinu Njegove ljubavi bez koje više ne mogu živjeti! Pokazao je koliko je velik, čudesan i dostojan svake slave. Oče, hvala Ti što me čuvaš, opraštaš moje grijehe, paziš na mene i pozivaš me da prebivam u Tebi i Tvojoj prisutnosti.
Hvala Ti što živiš u mom srcu i mom životu.
Amen. Aleluja!

Ako vas je ovo svjedočanstvo barem malo inspiriralo, požurite po svoje ulaznice putem Eventima. Još su dostupna mjesta na gornjim tribinama, dok su donje već rasprodane!