U kome pronaći mušku figuru ako odrasteš bez oca?

 Matej Čuljak - psiholog, logoterapeut te otac šestero djece - u emisiji „Kako dalje?“, govorio je o utjecaju rana iz djetinjstva na oblikovanje identiteta pojedinca. Matej je u Slavonskom Brodu odrastao bez oca. S majkom i bratom blizancem. 

- Smatram da me to iskustvo sigurno obilježilo. Isto kao što je Viktor Frankl ulaskom u logor shvatio da nema druge, nema povratka. Tako i osoba koja pokušava zaliječiti ranu nastoji gledati naprijed. Ni ja ne gledam unazad, jer znam da ne mogu promijeniti okolnosti u kojima sam odrastao. Možemo jedino ući u nekakvu vrstu samosažalijevanja. Što je, kratkoročno, također u redu – ističe Čuljak. 

Vodeći se primjerom Viktora Frankla, psiholog te logoterapeut dodaje kako je važno gledati naprijed. 

- Frankl se nije dao smesti u smislu da jadikuje i žaluje. Shvatio je da zadnje što može imati jest: stav. Kada sam bio mali, ovisio sam poprilično o mami i baki. Kako sam rastao, nastojao sam prepoznati što mogu učiniti; što je u mom životu promjenjivo, a što nepromjenjivo.

Ističe kako je odrastao, s obzirom na okolnosti, u izričito normalnoj obitelji. Prisjeća se kako je bilo važno, i tijekom ratnih dana, pronaći unutarnju snagu za borbu. 

- Vjerujem da je u svemu tome bio prisutan Božji prst. Bez Boga je nevjerojatno teško zamisliti da bi netko u takvim okolnostima mogao izrasti u samostalnu osobu.  Osobito, nama (muškarcima koji su odrastali bez očeva, op.a.) uzor može biti sveti Josip. Nama je potreban muški uzor, muška slika. (...) Može to svakako biti ujak, stric ili netko treći. Meni je, primjerice donekle to bio djed. Ako imamo nekog muškog uzora, to je jako dobro. Ako ne, uvijek nam ostaje sveti Josip - zaključuje Matej.

Cijelu emisiju možete pogledati ispod.