Svjetski dan bolesnika 2026.: „Suosjećanje Samarijanca: Ljubiti noseći bol drugoga“
Papa Lav XIV. odabrao je temu kojom će se osvrnuti na evanđeoski lik čovjeka koji nas uči ljubiti noseći bol drugoga.

„Suosjećanje Samarijanca: Ljubiti noseći bol drugoga“ – tema je koju je papa Lav XIV. odabrao za 34. svjetski dan bolesnika koji će se obilježiti 11. veljače 2026., na blagdan Gospe Lurdske. U priopćenju Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja stoji da se temom koja stavlja u središte evanđeoski lik Samarijanca koji iskazuje ljubav brinući se za patnika koji je pao u ruke razbojnika, nastoji istaknuti taj aspekt ljubavi prema bližnjemu. Ljubav zahtijeva konkretne geste blizine kroz koje na sebe preuzimamo patnju drugih, osobito bolesnih i onih koji često žive u kontekstu krhkosti zbog siromaštva, izolacije i usamljenosti.
Isus je dobri Samarijanac koji se približava ranjenom čovječanstvu
U priopćenju nadalje stoji da se Isus Krist kao dobri Samarijanac i danas približava ranjenom čovječanstvu kako bi, kroz sakramente Crkve, izlio ulje utjehe i vino nade, nadahnjujući tako djela i geste pomoći i blizine onima koji žive u stanju krhkosti zbog bolesti. Na tu je revoluciju ljubavi pozvao papa Lav XIV. u propovijedi na misi koju je održao 13. srpnja u Papinskoj župi sv. Tome iz Villanove u Castel Gandolfu, u kojoj nam je pružio razmišljanje o protagonistu jedne od najljepših i najdojmljivijih prispodoba u Evanđelju, koja u svom središtu ima suosjećanje.
Gledanje očima srca
Sveti Otac je tada istaknuo da je svijet koji je odbacio milosrđe i koji ne dopušta da mu se srce probode pred onima koji žive u boli, predstavljen pogledom onih koji poput svećenika i levita iz prispodobe vide ranjenog čovjeka kako leži uz cestu nakon što je pao u ruke razbojnika te ga zaobiđu. Naprotiv, pogled onih koji gledaju očima srca, sa suosjećanjem koje nam omogućuje da uđemo u situaciju drugoga, jest pogled dobrog Samarijanca koji je slika Isusa.
Postati znakovi Božjeg suosjećanja u svijetu
Čovječanstvo se često i danas mora nositi s tamom zla, s patnjom, sa siromaštvom, s apsurdnošću smrti – nastavio je rimski biskup. Bog nas je, međutim, pogledao sa suosjećanjem, sam je htio proći našim putem, sišao je među nas i u Isusu, dobrom Samarijancu, došao izliječiti naše rane, izlijevajući na nas ulje svoje ljubavi i milosrđa. Milosrđe i suosjećanje su Božje osobine, a vjerovati u njega znači dopustiti da nas preobrazi kako bismo i mi mogli imati srce koje se zna ganuti, pogled koji vidi i ne zaobilazi, ruke koje pomažu i povijaju rane, snažna leđa koja preuzimaju terete onih koji su u potrebi. Ozdravljeni i ljubljeni od Krista, mi također postajemo znakovi njegove ljubavi i njegova suosjećanja u svijetu – zaključio je Sveti Otac.
Konkretne geste koje izražavaju brigu za druge
Papa Lav XIV. također se osvrnuo na istu prispodobu o Samarijancu u katehezi na općoj audijenciji 28. svibnja, u kojoj je više puta istaknuo da se suosjećanje, briga i pažnja pune ljubavi za druge izražavaju kroz konkretne geste. Evanđelist Luka opisuje Samarijanca kao onoga koji se zaustavlja pred ranjenikom jednostavno zato što je čovjek koji se našao pred drugim čovjekom kojemu je potrebna pomoć - napomenuo je Papa te dodao da ako želimo pomoći nekome, ne možemo se držati na distanci, nego se moramo uključiti, uprljati, možda čak i zaraziti. To je ono što Samarijanac čini: previja rane umirućeg čovjeka nakon što ih je očistio uljem i vinom, vodi ga sa sobom, odnosno preuzima brigu za njega, jer istinski pomaže onaj tko je spreman osjetiti težinu boli drugoga. Na kraju mu pronalazi svratište gdje izdvaja određeni novčani iznos s obećanjem da će se ponovno vratiti i platiti ako treba, jer bližnji nije paket za isporuku, već netko o kome se treba brinuti – zaključio je Petrov nasljednik u katehezi.
Žurba nas sprječava da osjetimo suosjećanje
Ponašanje onih koji zaobilaze i prolaze je drugačije, ponekad poput nas kada nas užurbani životi sprječavaju da budemo suosjećajni te mislimo da najprije moramo dati prostora našim brigama. Upravo nas žurba, koja je tako prisutna u našem životu, često sprječava da osjetimo suosjećanje – napomenuo je rimski biskup te zaključio da nas prispodoba potiče na zaustavljanje i suosjećanje, a to se može dogoditi tek kada shvatimo da taj ranjenik uz cestu predstavlja svakoga od nas, za koje se Isus mnogo puta pobrinuo.