Tihi utjecaj ekrana: Što rani kontakt s mobitelima znači za razvoj djece?
Pomaže li mobitel u odgoju djece ili nam odmaže?
U današnjem užurbanom svijetu nije rijetkost vidjeti dijete u kolicima ili restoranu kako tiho promatra ekran mobitela. "Nismo ga mogli smiriti pa smo mu dali mobitel" rečenica je koju često čujemo od roditelja. Čini se kao jednostavno i bezopasno rješenje: dijete je mirno, roditelji imaju trenutak predaha. No, sve veći broj znanstvenih istraživanja upozorava da rani i učestali kontakt s ekranima, osobito u najranijoj dobi, može imati ozbiljne posljedice po razvoj djeteta.
Prve tri godine djetetova života ključne su za razvoj govora, motoričkih i socijalnih vještina. Tijekom tog razdoblja mozak najintenzivnije uči kroz neposrednu interakciju – kontakt očima, dodir, mimiku, ton glasa i zajedničku igru s roditeljima i skrbnicima. Kad ekran preuzme ulogu posrednika u komunikaciji, mozak ostaje bez ključnih podražaja koji potiču razvoj jezika i emocionalne povezanosti. Jedna od najčešćih posljedica pretjerane upotrebe digitalnih uređaja u ranoj dobi kašnjenje je u razvoju govora. Istraživanje objavljeno u časopisu ''JAMA Pediatrics'' pokazalo je da svakih dodatnih 30 minuta provedenih pred ekranom dnevno povećava rizik od kašnjenja u govoru za čak 49 posto. Djeca uče govor kroz žive ljudske glasove, bogatstvo intonacije i povratnu verbalnu reakciju. Kad ta interakcija izostane, jezični razvoj može stagnirati.
Osim utjecaja na govor, prekomjerno vrijeme provedeno uz ekran utječe i na razvoj emocionalnih i socijalnih vještina. Djeca koja provode značajan dio dana ispred ekrana imaju manje verbalnih i emocionalnih interakcija s roditeljima, što otežava razvoj empatije, prepoznavanje izraza lica i snalaženje u društvenim situacijama. Istraživanja također pokazuju da djeca koja svakodnevno gledaju ekrane više od dva sata češće imaju slabije razvijene komunikacijske sposobnosti, finu motoriku i emocionalnu regulaciju. Važno je istaknuti da većina roditelja poseže za mobitelom u dobroj vjeri, često u trenutcima iscrpljenosti, nesanice ili stresa. Cilj nije osuditi, već pružiti smjernice koje mogu pomoći u stvaranju zdravih navika. Stručnjaci preporučuju da se djeci mlađoj od 18 mjeseci u potpunosti izbjegne vrijeme pred ekranom, osim u slučaju videopoziva. Djeci od dvije do pet godina preporučuje se najviše jedan sat dnevno pred ekranom, uz visokokvalitetan sadržaj i prisutnost roditelja koji će s njima komentirati i tumačiti ono što gledaju. Umjesto ekrana, djetetu se može ponuditi slikovnica, pjesmica, razgovor ili jednostavna igra. Najvažnije je da dijete gleda roditelja, a ne uređaj – jer upravo je interakcija temelj zdravog razvoja.
Mobitel može djelovati kao brzo i učinkovito rješenje, ali njegova učestala upotreba u najranijoj dobi ima svoju cijenu. Djeci nisu potrebni virtualni podražaji koliko su im potrebni stvarni odnosi – glas roditelja, kontakt očima, zagrljaj i igra. Prve tri godine života nisu samo početak, već temelj koji oblikuje dijete za cijeli život. Onaj tko od najranije dobi uči gledati lice roditelja i odgovarati na njegovu prisutnost, kasnije će znati gledati svijet sa sigurnošću i razumijevanjem.
Izvori:
-
JAMA Pediatrics (2017): https://jamanetwork.com/journals/jamapediatrics/fullarticle/2754101
-
JAMA Pediatrics (2022): https://jamanetwork.com/journals/jamapediatrics/fullarticle/2789091
-
Parents.com: https://www.parents.com/study-shows-screen-time-harm-in-infants-7814272
