“Tko njiše kolijevku, njiše i budućnost Hrvatske”

Mia i Josip Bartulić mladi su i nadasve sretan bračni par koji je prije gotovo tri godine uplovio u zajedničku luku. Imaju dvoje male djece, Rebeku Mariju i Mihaela, koji su njihov veliki blagoslov. Mia je rođena Splićanka, a Josip je iz Tomislavgrada iz Hercegovine. Otkako su vjenčani žive u Splitu. Za nas su podijelili neka svoja dosadašnja iskustva iz zajedničkog života.

“Podrška supruge, odnosno međusobna podrška supružnika, najvažnija je podrška koju bračni par treba imati. Postoje razni, kako oni veći, tako i oni manji svakodnevni izazovi s kojima se nosimo. Početak bračnog života nije baš kao u filmovima, postoji dosta i lakših i težih trenutaka, kako onih u međusobnom odnosu, tako i onih drugih životnih: bilo posla, stanovanja, i svega onoga kroz što čovjek prolazi. Podrška supružnika u tim situacijama svakako je ono što prolazak kroz sve to čini lakšim, pa tako i u našem odnosu”, ispričao nam je Josip.

“Podrška supruga znači mi jako puno, kroz poštivanje onog što je meni važno, kao i nekih mojih ideja, zamisli. Kroz poštivanje i mog vremena, jer jako znači imati trenutak vremena i za sebe, a odmak od kućanskih dužnosti i dječjih obveza. Poštovanje ćemo izraziti i kroz to da neke odluke suprug zaključno donese obzirom na to da je on glavni hranitelj i glava obitelji” posvjedočila je Mia.

Zanimalo nas je i kako međusobno usklađuju svoj privatni (obiteljski) i poslovni život, te imaju li neki raspored zadataka i kućanskih poslova. Mia je još uvijek na porodiljnom dopustu, čime se maksimalno može posvetiti djeci i kućanskim obvezama. Josip, budući da je u stalnom radnom odnosu, veliki dio svog vremena posvećuje poslu.

“Kada smo zajedno doma, trudimo se pomoći jedno drugom u onim kućnim i drugim zajedničkim obvezama. Poslove ne želimo dijeliti na muško-ženske. Jako je bitno da su supružnici i kod takvih stvari jedno za drugo, pogotovo kada su u kući mala djeca. Trudimo se također jedno drugomu omogućiti i mali dnevni odmor, kada smo zajedno doma, onda jedno od nas ‘uzima’ djecu, a drugo ‘uzima’ 5 minuta za sebe.

Majčinstvo je poziv koji se teško može objasniti. U kojem smislu? Od poziva koji je specifičan, jer je drugačije ako to želiš imati i živjeti, do samog nošenja novog života u sebi, poroda, oporavka i cijele te priče. Uvjerena sam i mogu garantirati da ne postoji na ovom svijetu ništa svetije od toga, ništa se ne može mjeriti s time da je Bog jednoj ženi povjerio novo biće i njegovu besmrtnu dušu za koju smo odgovorni.

Dakako, majčinstvo je također i nešto izuzetno teško i iscrpljujuće, s obzirom na to da djeca često plaču, lošije spavaju, previše toga odlazi u drugi plan, prioriteti se drugačije poslože, ali se ništa ne može mjeriti s time da jednog dana suprug i ja pogledamo jedno drugo i kažemo: uspjeli smo, odgojili smo ih u dobre ljude. S time sve ostalo prirodno dolazi. Velika je odgovornost pred Bogom za darovanu djecu, ali toliko sveto, ispunjujuće, jer znaš da to tvoje dijete tebe neizmjerno voli i treba. Mislim da se ništa ne može usporediti s ulogom majke”, objasnila je Mia.

Josip nam je posvjedočio koliko mu u životu znači figura svetog Josipa, te kako doživljava očinstvo koje mu je darovano.

“Kada bih išao naslikati univerzalnu figuru oca, vjerojatno bi to bio čovjek (muškarac) u pozadini, ispred njega bi bila njegova supruga i djeca. On je jedan od onih likova koji u pozadini puno rade, a na stageu se ne vide. Ne mislim pritom da otac ne treba biti prisutan u obitelji, već da se svim snagama treba truditi i skrbiti oko svoje obitelji. U kući on treba biti itekako vidljiv, jer on je onaj koji štiti, vodi, uči one koji su mu povjereni i prehranjuje ih. On bi trebao biti uzor djeci i oslonac supruzi. Otac bi, uz suprugu, trebao svojoj djeci prije svega prenijeti vjeru, usaditi u njih ljudske i kršćanske vrijednosti, te im biti dobar primjer odanosti Bogu, razboritosti i poniznosti, te uzornog i poštenog rada. To svakako nije lako, ali kada čovjek gleda prema nebu, onda se i gore premještaju. Sveti Josip svakako je ispunio ono što je Bog od njega tražio. Slušao je, bio je baš tako nekako ‘u pozadini’. Kažu kako je sveti Josip svetac šutnje, ali svakako je i svetac osluškivanja, osluškivanja Božjih poticaja u njegovu životu. Mislim da svim očevima, ali i muškarcima, može biti idealan primjer u tome, te izvrstan zagovornik u bilo kojoj potrebi”, zaključio je.

“Biti roditelj u svakoj je fazi izazovno. Naše iskustvo, kao još uvijek mladih roditelja je tako da smo u godini dana dobili dvoje djece. Bilo je jako teško na samom početku, ali sve to nekako prođe. Nikada se nismo plašili kako ćemo uspjeti iznijeti sve ono što moramo. Jednostavno ideš. Bog će svakako dati snage i milosti. Plašiti se ne treba novoga života, nipošto. Ako je Bog čovjeku povjerio novu dušu, onda zna da to čovjek, uz Njegovu pomoć i može. Djeca su svakako blagoslov. Nevjerojatnu radost i veselje donese samo jedno novo dijete kada se rodi, a gdje su tek onda i druga djeca. Djeca su novost, svježina, iskrene duše u čijem se pogledu nalazi sami blagoslov. Ona su budućnost društva, nada u bolje sutra. Kako je rekao pokojni biskup Valentin Pozaić: ‘Tko njiše kolijevku, njiše i budućnost Hrvatske’. Isplati se svakako biti otvoren životu”, na kraju je dodala Mia.

*Cilj otvaranja naše rubrike ''Različiti. Svoji. Jednaki'' jest potaknuti kritičko mišljenje i osvijestiti sveopću populaciju o potrebama i pravima onih najslabijih i najranjivijih među nama, a to su prije svega djeca, samohrane majke s djecom i štićenice domova, a sve u svrhu ostvarivanja i provedbe najviših vrednota ustavnoga poretka. Želimo pokazati kako nasilju nije mjesto u civiliziranom društvu te kako smo ravnopravni u različitosti jer ona nije nešto loše, već različitost obogaćuje svijet u kojem živimo. Isto tako, žene su većinom manje plaćene nego muškarci i teže dolaze do viših pozicija, manje su zastupljena njihova postignuća u medijskom prostoru, na što želimo također ukazati, kao i na predrasude prema muškarcima, npr. kada su oni ti koji trpe nasilje u obitelji i dr. važne problematike. Stoga nam je želja da se i nevladine udruge još više zauzimaju za ravnopravnost spolova i provedbu Ustava Republike Hrvatske. Projekt je sufinancirala Agencija za elektroničke medije, iz Fonda za pluralizam.