U emisiji "Odaziv" o Isusovu preobraženju: trenutak koji je učenicima otkrio tko je zapravo Krist

Događaj Isusova preobraženja jedan je od najupečatljivijih trenutaka u evanđeljima. Iako ga opisuju kao snažno mistično iskustvo trojice učenika, kršćanska tradicija naglašava da je riječ o stvarnom događaju koji otkriva duboku poruku o Isusovu identitetu i smislu njegova poslanja.

O toj temi u emisiji "Odaziv" govorio je vlč. Odilon Singbo, tumačeći evanđeoski ulomak o preobraženju i njegovu važnost za razumijevanje Isusove muke, uskrsnuća i kršćanskog života.

Govoreći o evanđeoskim izvještajima, vlč. Singbo istaknuo je kako ih treba čitati svjesni da evanđelisti prenose iskustvo susreta s Kristom – ponekad vlastito, a ponekad iskustvo svjedoka.

No to ne znači da su opisi samo simbolični ili literarni prikazi.

- Ovdje se ne radi o nekom osobnom mističnom doživljaju bez veze sa stvarnošću. Riječ je o realnom događaju koji su učenici doživjeli u susretu s Isusom, a koji su kasnije prenijeli drugima - pojasnio je.

Istodobno, taj događaj ima i snažnu duhovnu dimenziju: učenici dobivaju uvid u Isusovu pravu narav – u njemu prepoznaju više od običnog učitelja.

U evanđeljima se često vidi određena struktura Isusovih sljedbenika: mnoštvo ljudi koji ga slušaju, širi krug učenika, dvanaestorica apostola i naposljetku uži krug trojice – Petra, Jakova i Ivana.

Upravo su oni prisutni u nekim ključnim trenucima Isusova života, pa tako i na gori preobraženja.

Prema riječima vlč. Singboa, njihova prisutnost ima i simboličku i praktičnu dimenziju. U židovskoj tradiciji, za vjerodostojno svjedočanstvo potrebna su barem dva ili tri svjedoka.

- Time što su bila trojica učenika, događaj dobiva dodatnu težinu jer nije riječ o osobnom iskustvu jedne osobe, nego o svjedočanstvu više njih - naglasio je.

Dok su Petar i Ivan među najčešće spominjanim apostolima u evanđeljima, Jakov ostaje pomalo u pozadini. Ipak, njegova prisutnost u važnim trenucima Isusova života pokazuje da njegova uloga nije bila nevažna.

Jakov je, prema kršćanskoj predaji, bio i prvi mučenik među apostolima.

- To što netko nije često spominjan ne znači da je njegova uloga beznačajna. U svakoj zajednici postoje ljudi koji tiho rade i doprinose, a bez njih mnoge stvari ne bi funkcionirale - istaknuo je vlč. Singboa.

Takva perspektiva, dodao je, može biti poticaj svima koji djeluju u pozadini i možda se osjećaju neprimijećeno.

Posebno je zanimljivo da se događaj preobraženja događa neposredno prije Isusove muke.

U tom trenutku učenici dobivaju svojevrsni "predokus" uskrsnuća – uvid u slavu koja stoji iza križa.

- Isus time učenicima pokazuje da ono što dolazi – muka i križ – nije kraj priče. Oni dobivaju iskustvo koje će im kasnije pomoći da razumiju što se događa - objasnio je vlč. Singh.

U prizoru preobraženja uz Isusa se pojavljuju dvije važne osobe Staroga zavjeta: Mojsije i Ilija.

Mojsije simbolizira zakon i savez koji je Bog sklopio s Izraelom, dok Ilija predstavlja proroke koji su kroz povijest pozivali narod na obraćenje.

Njihova prisutnost pokazuje kontinuitet između Staroga i Novoga zavjeta.

- Isus nije došao ukinuti ono što je bilo prije njega, nego to ispuniti. Zakon i proroci nalaze svoju puninu u njegovoj osobi - naglasio je vlč. Singh.

U tom snažnom iskustvu Petar izgovara riječi koje otkrivaju duboko ljudsku reakciju: "Gospodine, dobro nam je ovdje biti."

Predlaže čak da sagradi tri sjenice – jednu za Isusa, jednu za Mojsija i jednu za Iliju – kako bi taj trenutak trajao.

- Kada nam je lijepo, želimo da to potraje. To je potpuno ljudski - rekao je vlč. Singh.

Istodobno, u Petrovoj reakciji vidi i nešto dublje – radost zbog tuđe slave.

- On ne traži ništa za sebe. Dovoljno mu je biti uz njih i promatrati ono što se događa. To je radost zbog dobra drugoga, a to ponekad nedostaje u našim međuljudskim odnosima - dodao je.

Događaj preobraženja traje kratko, ali ostavlja dubok trag u učenicima. Nakon toga vraćaju se u svakodnevicu i uskoro se suočavaju s dramatičnim događajima Isusove muke.

Ipak, iskustvo koje su doživjeli postaje izvor snage.

- U životu često imamo kratke trenutke duhovne radosti – na hodočašću, u molitvi ili sakramentima. Oni možda ne traju dugo, ali nam kasnije pomažu nositi se s teškoćama - zaključio je vlč. Singh.

Preobraženje tako ostaje snažna poruka kršćanske vjere: i kada put vodi kroz križ, konačni cilj je slava uskrsnuća.