"Kad zađemo u pustinju našeg srca, možemo tamo pronaći zvijeri i anđele"
Sveti Otac u podnevnom nagovoru osvrnuo se na Isusove kušnje u pustinji.
Braćo i sestre, dobar dan!
Danas, na Prvu korizmenu nedjelju, Evanđelje nam govori o Isusovoj kušnji u pustinji (usp. Mk 1,12-15). Evanđelje tako kaže: ''Bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona''. I mi smo u korizmi pozvani da zađemo u pustinju, odnosno u tišinu, u unutarnji svijet, da osluhnemo svoje srce, u doticaju s Istinom. Evanđelje navodi da Isus u pustinji ''bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu''. Dakle, bio je u društvu zvijeri i anđela. U prenesenom značenju, i mi smo u njihovu društvu. Kad zađemo u pustinju našeg srca, možemo tamo pronaći zvijeri i anđele. Zvijeri. U kojem smislu? U duhovom svijetu možemo ih smatrati neumjerenim strastima koje nam dijele srce i žele ovladati njime. Nagovaraju nas, zavode, ali, ako ne pazimo, rastrgat će nas. Poznate su nam te zvijeri duše: to su razne mane, čežnja za bogatstvom zbog koje stalno računamo i nezadovoljni smo, taština koja nas vodi u nemir i samoću, želja za slavom koja stvara nesigurnosti i stalnu potrebu za potvrđivanjem i želju da se bude u središtu pažnje itd. Upravo su to zvijeri, zato ih treba ukrotiti i pobijediti jer će nam inače oduzeti slobodu. Moramo, dakle, zaviriti u pustinju da ih primijetimo i suočimo se s njima.
I korizma je pravo vrijeme za to.
Potom, tu su i anđeli, Božji glasnici koji nam pomažu i čine nam dobro. Prema Evanđelju, oni služe, a to je upravo suprotno od vladanja, što je tipično za strasti o kojima smo govorili. Anđeli su dobre misli i osjećaji koji dolaze od Duha Svetoga. I dok nas kušnje kidaju, dobre božanske težnje ujedinjuju nas u skladu, umiruju srce, ulijevaju nagovještaj Krista, 'okus neba'. U dušu se stoga vraćaju red i mir, bez obzira na dobre ili loše životne okolnosti. Ali i u ovom slučaju, kako bismo prizvali božanske misli i osjećaje, valja pribjeći tišini i moliti. I korizma je pravo vrijeme za to.
Na početku našeg korizmenog puta, postavimo si dva pitanja. Koje su to zvijeri koje se meškolje u mom srcu? Valja ih prepoznati, imenovati, razumjeti kako djeluju. A drugo pitanje glasi: kako bih dopustio Božjem glasu da mi se obrati u srcu i da ga usmjerava na dobro, razmišljam li da zađem u pustinju, da odvojim vrijeme za tišinu, molitvu, štovanje i slušanje Božje riječi?
Neka nam Blažena Djevica, koja je čuvala Božju riječ i nije dopustila da Njome ovladaju zle kušnje, pomogne na našem putu.
