Papa Franjo: ''Ustrajati znači ostati postojan u dobru, pogotovo kada nas stvarnost prisiljava na nešto drugo''

Na 33. nedjelju kroz godinu, u sklopu molitve Angelusa, papa Franjo obratio se vjernicima okupljenim na Trgu sv. Petra.

Njegov nagovor prenosimo u cijelosti. 

Draga braćo i sestre, dobar dan! 

Današnje Evanđelje vodi nas u Jeruzalem, na najsvetije mjesto: u Hram. Tamo, oko Isusa, neki ljudi govore o veličanstvenosti te velebne građevine, "okićene lijepim kamenjem" (Lk 21,5). Ali, Gospodin potvrđuje: ''Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen" (r. 6). Zatim dodaje primjedbu, objašnjavajući kako se u povijesti gotovo sve ruši: bit će, kaže, pobune i ratovi, potresi i gladi, kuge i progonstva (usp. rr. 9-17). Kao da kaže da se ne možemo previše pouzdavati u zemaljske stvarnosti, koje prolaze. Ovo su mudre riječi, ali mogu nas ogorčiti. Mnogo toga već ide naopako, zašto i Gospodin drži takve negativne govore? U stvarnosti, Njegova je namjera drugačija, to je dati nam dragocjeno učenje, to je izlaz iz nesigurnosti. Koji je to izlaz?  

Krije se u riječima koje nas mogu iznenaditi. Krist to otkriva u posljednjoj rečenici današnjeg Evanđelja , kada kaže: "Svojom ćete se postojanošću spasiti" (r. 19). Postojanost. Što je to? Riječ označava biti "vrlo strog"; ali strog u kojem smislu? S obzirom na sebe, smatrajući se nedoraslima? Ne. Postati kruti i nefleksibilni s drugima? Ne! Isus traži da budemo 'kruti', odani, uporni u onome što je bitno. Ono što je zaista važno često se ne podudara s onim što privlači našu pažnju. Često, poput onih ljudi u Hramu, dajemo prednost djelima svojih ruku, svojim uspjesima, vjerskim i građanskim tradicijama, svetim i društvenim simbolima. To je važno, ali prolazi. Umjesto toga, Isus kaže da se usredotočimo na ono što ostaje, kako bismo izbjegli posvetiti svoj život izgradnji nečega što će se kasnije uništiti, kao Hram, te zaboravili graditi ono što se ne ruši, graditi na Njegovoj riječi, na ljubavi, na dobru. 

Dakle, to je ono što označava postojanost: izgrađivati dobro svaki dan. Ustrajati znači ostati postojan u dobru, pogotovo kada nas stvarnost oko nas prisiljava na nešto drugo. Oprimjerimo: znam da je molitva važna, ali i ja, kao i svi drugi, uvijek imam puno posla, pa odgađam. Ili, vidim mnogo pametnih koji iskorištavaju situacije, koji zaobilaze pravila, pa ih se i ja prestanem pridržavati, prestajem ustrajati u pravdi i zakonitosti. Ili, vršim službu u Crkvi, za zajednicu, za sirotinju, ali vidim da mnogi ljudi u slobodno vrijeme misle samo na zabavu, pa što? Dođe mi da odustanem i činim kao i oni. 

Ustrajati, s druge strane, znači ostati u dobru. Zapitajmo se: kakva je moja postojanost? Jesam li postojan ili živim vjeru, pravdu i milosrđe ovisno o trenutku: ako mi se sviđa, molim; ako mi odgovara, korektan sam, raspoloživ i uslužan, dok, ako sam nezadovoljan, ako mi nitko ne zahvaljuje, hoću li prestati s tim? Ukratko, ovise li moja molitva i moje služenje o okolnostima ili o srcu postojanu u Gospodinu? Ako ustrajemo – podsjeća nas Isus – ni mi se nemamo čega bojati u tužnim i ružnim životnim događajima, pa ni u zlu koje vidimo oko sebe, jer ostajemo utemeljeni na dobru. Dostojevski je napisao: ''Ne bojte se grijeha ljudskih, volite čovjeka čak i s njegovim grijehom, jer taj odraz božanske ljubavi vrhunac je ljubavi na zemlji'' (Braća Karamazovi, II, 6,3g). Postojanost je odraz u svijetu Božje ljubavi, jer Božja je ljubav vjerna, ne mijenja se. Neka Djevica Marija, službenica Gospodnja ustrajna u molitvi (usp. Dj 1,12), ojača našu postojanost.