Angelus: 'Isusa nije dovoljno poznavati, već prepoznavati'
Možemo znati razne stvari o čovjeku, stvoriti zamisao, vjerovati onomu što drugi kažu, možda ih povremeno susretnemo u susjedstvu, ali sve to nije dovoljno.
U nagovoru prije podnevnog Angelusa papa Franjo kazao je da nam Evanđelje ove nedjelje (Mk 6,1-6) govori o nepovjerljivosti Isusovih sumještana. Istaknuo je da se Isus, nakon što je propovijedao u drugim selima Galileje, vraća u Nazaret, gdje je odrastao s Marijom i Josipom; i jedne subote počeo je naučavati u sinagogi.
– Mnogi su se, slušajući ga, pitali: 'Odakle mu sva ta mudrost? Nije li on sin tesara i Marije, naših susjeda koje dobro poznajemo?' (usp. rr. 1-3). Suočen s ovom reakcijom, Isus potvrđuje istinu koja je također postala dio narodne mudrosti: 'Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu. ' (r. 4).Zadržimo se na stavu Isusovih sumještana. Mogli bismo reći da oni poznaju Isusa, ali ga ne prepoznaju. Zapravo, postoji razlika između poznavanja i prepoznavanja: možemo znati razne stvari o čovjeku, stvoriti zamisao, vjerovati onomu što drugi kažu, možda ih povremeno susretnemo u susjedstvu, ali sve to nije dovoljno. To je površno poznavanje koje ne prepoznaje jedinstvenost te osobe – istaknuo je papa Franjo.
U nastavku nagovora kazao je da svi mi ulazimo u taj rizik: mislimo da znamo puno o nekoj osobi, etiketiramo ju i zatvaramo u svoje predrasude, a slično tomu, Isusovi sumještani poznaju ga trideset godina i misle da znaju sve; zapravo, nikad nisu shvatili tko On uistinu jest. Zaustavljaju se na vanjštini i odbacuju Isusovu novost.
– Kad dopustimo da prevlada ugoda navike i diktatura predrasuda, teško je otvoriti se novostima i zapanjiti se, iznenaditi se. Tako često završava da iz života, iz iskustava, pa čak i od ljudi, tražimo samo potvrdu svojih zamisli i vlastitih okvira, kako se nikad ne bismo morali promijeniti. To se može dogoditi i s Bogom, upravo nama vjernicima, nama koji mislimo da poznajemo Isusa, da već znamo toliko o Njemu i da je dovoljno ponavljati isto kao i uvijek. Ali, bez otvorenosti za novost i Božja iznenađenja, bez zaprepaštenja, vjera postaje usporena, umorna litanija koja se malo-pomalo gasi – kazao je Sveti Otac.
Papa se zapitao: zašto Isusa Njegovi sumještani ne prepoznaju i ne vjeruju u Njega? Koji je razlog? Dodao je da ukratko možemo reći da ne prihvaćaju skandal Utjelovljenja. Napomenuo je da je skandalozno da se Božja neizmjernost otkriva u malenosti našeg tijela, da je Sin Božji tesarev sin, da je božansko skriveno u čovještvu, da Bog prebiva u licu, riječima, gestama jednostavnog čovjeka.
– Evo skandala: utjelovljenje Boga, njegova konkretnost, njegova 'svakodnevnost'. Zapravo, puno je lagodniji apstraktni i daleki bog koji se ne miješa u situacije te prihvaća vjeru koja je daleko od života, od problema, od društva. Ili pak volimo vjerovati u boga 'posebnih efekata', koji radi samo iznimne stvari i pruža velike emocije. No Bog se utjelovio: ponizan, nježan, skriven, približava nam se živeći u normalnosti našeg svakodnevnog života. Tako, poput Isusovih sumještana, riskiramo da ga, kad On prođe, ne prepoznamo; štoviše, ostanemo skandalizirani – naglasio je Sveti Otac.
Svoj nagovor zaključio je riječima: 'Sada u molitvi zamolimo Djevicu Mariju, koja je u svakodnevici nazaretskog života prihvatila otajstvo Boga, da naše oči i srca budu oslobođeni predrasuda i otvoreni za čuđenje, za Božja iznenađenja, Njegovu poniznu i skrivenu prisutnost u svakodnevnom životu.'