Angelus: ''Znamo li prepoznati svjetlo Božje ljubavi u svom životu?''

Papa Franjo na Drugu korizmenu nedjelju održao je podnevni nagovor i predmolio molitvu Anđeoskog pozdravljenja. Nagovor Svetoga Oca prenosimo u cijelosti. 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Drugu korizmenu nedjelju naviješteno je Evanđelje Preobraženja: Isus vodi sa sobom na goru Petra, Jakova i Ivana, te im se objavljuje u svoj svojoj ljepoti Sina Božjega (usp. Mt 17,1-9).

Zaustavimo se na trenutak na ovom prizoru i zapitajmo se: u čemu je ta ljepota? Što vide učenici? Neki spektakularan učinak? Ne, nije to. Oni vide kako svjetlost Božje svetosti isijava na Isusovu licu i odjeći, na toj savršenoj slici Očevoj. Ali, Bog je Ljubav i zato su učenici svojim očima vidjeli ljepotu i sjaj božanske Ljubavi utjelovljene u Kristu. Prikaz raja. Kakvo iznenađenje za učenike! Toliko su dugo imali pred sobom lice Ljubavi, a nikad nisu shvatili koliko je lijepo! Tek sada to shvaćaju, s neizmjernom radošću.

Isus ih, zapravo, ovim iskustvom oblikuje, priprema za još važniji korak. Uskoro će, naime, morati znati prepoznati tu istu ljepotu u Njemu kad se popne na križ i lice mu bude unakaženo. Petar se bori da shvati: želio bi zaustaviti vrijeme, zaustaviti ovaj trenutak, ostati tamo i produžiti ovo prekrasno iskustvo; ali Isus to ne dopušta. Naime, Njegovo se svjetlo ne može svesti na "čaroban trenutak"! Tako bi postala lažna, umjetna stvar koja se rastapa u magli prolaznih osjećaja. Naprotiv, Krist je svjetlo koje usmjerava put, poput stupa od ognja za ljude u pustinji (usp. Izl 13,21). Isusova ljepota ne udaljuje učenike od stvarnosti života, nego im daje snagu da ga slijede u Jeruzalem, na križ.

Braćo i sestre, ovo Evanđelje ucrtava put i za nas: uči nas koliko je važno biti s Isusom, čak i kad nije lako razumjeti sve što On govori i čini za nas. Tek kad boravimo s Njim, učimo prepoznavati, na Njegovu licu, blistavu ljepotu darovane ljubavi, čak i kad ona nosi znakove križa. I upravo u Njegovoj školi učimo prepoznati istu ljepotu na licima ljudi koji svakodnevno koračaju uz nas: članova obitelji, prijatelja, kolega, onih koji se o nama brinu na najrazličitije načine. Koliko blistavih lica, koliko osmijeha, koliko bora, koliko suza i ožiljaka govori o ljubavi oko nas! Naučimo ih prepoznati i njima ispunimo svoja srca. A onda krenimo kako bismo drugima donijeli svjetlo koje smo primili, donesimo konkretna djela ljubavi (usp. 1 Iv 3,18), s više velikodušnosti u našim svakodnevnim poslovima, ljubeći, služeći i opraštajući s više entuzijazma i raspoloživosti.

Možemo se zapitati: znamo li prepoznati svjetlo Božje ljubavi u svom životu? Prepoznajemo li to s radošću i zahvalnošću na licima ljudi koji nas vole? Tražimo li oko sebe znakove ovog svjetla, koje ispunjava naša srca i otvara ih ljubavi i služenju? Ili su nam draži vatreni krijesovi idola, koji nas otuđuju i zatvaraju u sebe?
Marijo, koja si i u tami Kalvarije sačuvala svjetlo svoga Sina u srcu, uvijek nas prati na putu ljubavi.