"Crkva se hrani duhovnim čitanjem Svetog pisma"
Papa Franjo je na općoj audijenciji nastavio niz kateheza o Duhu Svetom i naglasio važnost svakodnevnog čitanja Svetog pisma.
Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan, dobro došli!
Nastavljamo s katehezama o Duhu Svetom koji vodi Crkvu prema Kristu, našoj nadi. On je vodić. Zadnji put razmatrali smo djelovanje Duha u stvaranju; danas to promatramo u objavi, o kojoj je od Boga nadahnuto i mjerodavno svjedočanstvo Sveto pismo.
U Drugoj poslanici sv. Pavla Timoteju navodi se: "Sve je Pismo bogoduho", Bogom nadahnuto (3,16). A drugi odlomak iz Novog zavjeta kaže: "Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga su govorili" (2Pt 1,21). To je doktrina božanskog nadahnuća Svetog pisma, koju ispovijedamo člankom vjere u Vjerovanju, kad kažemo da je Duh Sveti "govorio po prorocima". Božansko nadahnuće Biblije.
Duh Sveti, koji je nadahnuo Sveto pismo, također je Onaj koji ga tumači i čini trajno živim i djelotvornim. Od nadahnutih, čini ih nadahnjujućim. "Sveto pismo, nadahnuto od Boga“, kaže kaže Drugi vatikanski koncil, ''napisano je jednom zauvijek, nepromjenjivo prenosi riječ samoga Boga i čini da glas Duha Svetoga odjekuje u riječima proroka i apostola" (br. 21). Na taj način Duh Sveti nastavlja, u Crkvi, djelovanje Uskrsloga koji je nakon uskrsnuća (apostolima) otvorio pamet da razumiju Pisma" (usp. Lk 24,45).
Može se, naime, dogoditi da određeni odlomak iz Svetog pisma, koji smo puno puta čitali bez posebnih emocija, jednoga dana čitamo u ozračju vjere i molitve. Tada će nam taj tekst odjednom postati jasniji, progovoriti nam, osvjetljavajući problem koji proživljavamo, te će nam razjasniti Božju volju za nas u određenoj situaciji. Zbog čega je ova promjena ako ne zbog prosvjetljenja Duha Svetoga? Riječi Svetog pisma, pod djelovanjem Duha, postaju prosvjetljujuće. U tim riječima možemo iz prve ruke vidjeti koliko je istinito ono što piše u Poslanici Hebrejima: "Živa je Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; […] prosuđuje nakane i misli srca" (4,12).
Braćo, sestre, Crkva se hrani duhovnim čitanjem Svetog pisma, odnosno čitanjem pod vodstvom Duha Svetoga koji ga je nadahnuo. U njegovu središtu, poput svjetionika koji sve obasjava, nalazi se događaj Kristove smrti i uskrsnuća, koji ispunjava naum spasenja, ostvaruje sve likove i proročanstva, otkriva sve skrivene tajne i nudi pravi ključ za čitanje cijele Biblije. Kristova smrt i uskrsnuće je svjetionik koji osvjetljava cijelu Bibliju i naš život. Knjiga Otkrivenja sve to opisuje slikom Jaganjca koji otpečaćuje pečate knjige koja je "iznutra i izvana ispisana, zapečaćena sa sedam pečata" (usp. 5,1-9), to jest Svetog pisma Starog zavjeta. Crkva, Zaručnica Kristova, ovlašteni je tumač nadahnutog teksta, posrednica njegova autentičnog navještaja. Budući da je Crkva obdarena Duhom Svetim. Zbog toga je nadahnuće i tumač. Ona je "stup i uporište istine" (1Tim 3,15). Njezina je zadaća pomagati vjernicima i onima koji traže istinu da ispravno tumače biblijske tekstove.
Jedan od načina duhovnog čitanja Božje riječi jest prakticiranje lectio divina, riječ za koju ne znamo možda što znači. Ona se sastoji se od posvećivanja određenog vremena tijekom dana osobnom i meditativnom čitanju odlomka iz Svetog pisma. Ovo je jako važno: svakog dana uzmite vrijeme u kojem ćete pročitati i razmatrati odlomak iz Svetog pisma. Preporučujem vam da uvijek uz sebe imate džepno Sveto pismo koje ćete imati u torbi ili džepu. Kada ste na putu ili imate malo vremena, uzmete ga i nešto pročitate. To je vrlo važno za život. Uzmite džepno Evanđelje i tijekom dana ga čitajte, jednom, dvaput, kada imate vremena. Ali, najizvrsnije duhovno čitanje Svetoga pisma ono je zajedničko u liturgiji, posebno u svetoj Misi. Tu vidimo kako događaj ili pouka iz Starog zavjeta nalazi svoje puno ispunjenje u Kristovu evanđelju. Propovijed treba pomoći da se Božja riječ prenese iz knjige u život. No, propovijed treba biti kratka: jedna slika, jedna misao i jedan osjećaj. Propovijed ne smije biti duža od osam minuta jer nakon tog vremena gubi se pažnja i ljudi zaspu i imaju pravo. Propovijed mora biti takva i to želim reći svećenicima koji puno, puno govore i često se ne razumije o čemu govore. Kratka propovijed: jedna misao, jedan osjećaj i djelotvornost, što učiniti. Ne više od osam minuta! Propovijed treba pomoći da se Božja riječ prenese iz knjige u život. Među brojnim Božjim riječima koje svakodnevno slušamo u Misi ili u liturgiji časova, uvijek postoji jedna posebno namijenjena nama, meni. Prihvaćena srcem, može nam uljepšati dan i oživjeti našu molitvu. Ne smijemo dopustiti da padne u prazno!
Završit ćemo mišlju koja nam može pomoći da se zaljubimo u Božju riječ. Kao i brojna glazbena djela, Sveto pismo također ima melodiju vodilju koja ga prati od početka do kraja, a ta melodija je Božja ljubav. "Cijela Biblija", primjećuje sveti Augustin, "pripovijeda samo o Božjoj ljubavi". A sveti Grgur Veliki definira Sveto pismo kao "pismo svemogućeg Boga Njegovu stvorenju", kao pismo zaručnika svojoj zaručnici, i potiče nas da "u Božjim riječima naučimo upoznati Božje srce". "Ovom objavom", kaže Drugi vatikanski koncil, "nevidljivi Bog u svojoj velikoj ljubavi govori ljudima kao prijateljima i razgovara s njima da ih pozove i primi u zajedništvo sa sobom" (Dei Verbum, 2).
Draga braćo i sestre, čitajte Bibliju ali nemojte zaboraviti na džepno Evanđelje. Nosite ga u torbi ili džepu i u nekom trenutku dana pročitajte jedan odlomak. To ćete učiniti jako bliskim s Duhom Svetom koji se nalazi u Božjoj riječi. Neka nam Duh Sveti, koji je nadahnuo Pisma i danas nadahnjuje iz njih, pomogne primijetiti Božju ljubav u konkretnim situacijama našeg života.