"Evanđelje se naviješta kretanjem, hodom, pokretom"

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nakon što smo prije dva tjedna vidjeli osobni žar, revnost svetog Pavla za Evanđeljem, danas možemo dublje razmišljati o evanđeoskoj revnosti onako kako on sam o njoj govori i opisuje ju u nekim svojim poslanicama.

Na temelju vlastitog iskustva, Pavlu nije nepoznata opasnost od iskrivljene revnosti, usmjerene u krivom smjeru. On sam pao je u ovu opasnost prije providonosnog pada na putu za Damask. Ponekad se moramo suočiti s krivo usmjerenom revnošću, neumoljivom u poštivanju čisto ljudskih i zastarjelih normi kršćanske zajednice. "Oni revnuju za vas'', piše Apostol, ''ne časno'' (Gal 4,17).

Ne možemo zanemariti brižnost kojom se neki posvećuju krivim zanimanjima, čak i u samoj kršćanskoj zajednici. Netko se može pohvaliti lažnim evanđeoskim porivom, dok u stvarnosti slijedi ispraznu slavu, ili vlastita uvjerenja ili pak sebeljublje. 

Zato se pitamo koje su značajke, prema Pavlu, autentične evanđeoske revnosti? Zbog toga se korisnim čini tekst koji smo čuli na početku, popis "oružja" koje Apostol navodi za duhovni boj. Među njima je spremnost za širenje Evanđelja, koju neki prevode kao "revnost", netko je revan u naviještanju ideja, a nazivaju je "obuća". Zašto? Kako je revnost za Evanđelje povezana s onim što ste stavili na noge? Ova metafora preuzima tekst iz proroka Izaije: ''Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta, govoreć Sionu: 'Bog tvoj kraljuje!'''(Iz 52,7). 

I ovdje nailazimo na spominjanje noge glasonoša radosti. Zašto? Jer tko ide naviještati, treba biti u pokretu, treba hodati! Također, primjećujemo da Pavao u tom tekstu govori o obući kao dijelu oklopa, prema analogiji s opremom vojnika koji ide u bitku. U bitkama je bilo bitno imati stabilan oslonac, kako bi se izbjegle opasnosti terena, jer protivnik je bojno polje često zasipao zamkama. Tako bi vojnik imao potrebnu snagu za trčanje i kretanje u pravom smjeru.

Evanđeoski žar oslonac je na kojem se temelji navještaj, a navjestitelji su pomalo kao noge Tijela Kristova koje je Crkva. Nema navještaja bez kretanja, bez "izlaza", bez inicijative. Nema kršćanina ako nije u hodu; kršćanin nije kršćanin ako ne izlazi iz sebe kako bi krenuo na put naviještati. Evanđelje se ne naviješta mirno, zatvoreno u uredu, za stolom ili za računalom, raspravljajući poput "lavova s tipkovnice" i zamjenjujući kreativnost navještaja kopiranjem i lijepljenjem tu i tamo preuzetih ideja. Evanđelje se naviješta kretanjem, hodom, pokretom.

Izraz koji Pavao koristi kako bi označio obuću onih koji nose Evanđelje grčka je riječ koja označava spremnost, pripremu, žustrost. To je suprotno od aljkavosti, nespojivo s ljubavlju. Zapravo, Pavao na drugom mjestu kaže: ''U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite!'' (Rim 12,11). Ovakav stav bio je onaj koji se zahtijeva u Knjizi Izlaska za slavljenje žrtve pashalnog oslobođenja: ''A ovako ga (janje) blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Gospodnja pasha. Te ću, naime, noći ja proći.'' ( Izl 12,11-12a).

Navjestitelj je spreman krenuti, a zna da Gospodin prolazi na iznenađujući način. Stoga mora biti slobodan od shema i predisponiran za neočekivanu i novu akciju, spreman za iznenađenja. Svatko tko naviješta Evanđelje, ne može se okameniti u kavezima prihvatljivosti ili u "tako se uvijek radilo", nego je spreman slijediti mudrost koja nije od ovoga svijeta, kako kaže Pavao govoreći o sebi: ''I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.'' (1 Kor 2,4-5).

Ovdje je, braćo i sestre, važno imati spremnost na novost Evanđelja, taj stav koji je poticaj, preuzimanje inicijative, ići prvi. To je nepropuštanje prilika za promicanje navještaja Evanđelja mira, onog mira koji Krist znade dati više i bolje od svijeta.

Zbog toga vas potičem da budete navjestitelji koji su u pokretu, koji nemaju straha, koji idu naprijed kako bi pronosili Isusovu ljepotu, kako bi donosili Isusovu novost koja sve mijenja. Da, možemo reći, promijenio se kalendar jer sada računamo vrijeme prije i poslije Krista, ali i srce se mijenja. A ti, jesi li otvoren kako bi ti Isus izmijenio srce? Ili si mlaki kršćanin koji se ne miče s mjesta? Razmisli malo: jesi li Isusov entuzijast i koračaš li naprijed? Razmisli malo!

Na kraju opće audijencije Papa je podsjetio na mirovnu encikliku Ivana XXIII. objavljenu prije šezdeset godina usred napetosti Hladnog rata: ''Bio je to tračak vedrine usred tamnih oblaka. Njezina je poruka vrlo aktualna'', rekao je Sveti Otac.