Evanđeoski navještaj je za sve!

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre,
nakon što smo prošli put vidjeli da je kršćanski navještaj radost, danas se usredotočimo na drugi vid navještaja: on je za sve. Evanđeoski navještaj je za sve! Kad istinski susretnemo Gospodina Isusa, čudesnost tog susreta prožima naš život i nuka nas da ga prenesemo i drugima. To On želi, da Njegovo evanđelje bude za sve. U njemu je, naime, jedna 'humanizirajuća snaga', ispunjenje života koji je predodređen svakom muškarcu i svakoj ženi, jer Krist se za sve rodio, umro i uskrsnuo. Za sve! Nitko nije isključen. 

U Evangelii gaudium čitamo: "Svatko ima pravo primiti Evanđelje. Kršćani su dužni to naviještati ne isključujući nikoga, ne kao netko tko nameće novu obvezu, nego kao netko tko dijeli radost, ukazuje na lijepe vidike, nudi poželjnu gozbu. Crkva ne raste prozelitizmom, nego 'privlačnošću'" (br. 14). Braćo, sestre, osjetimo se u službi sveopćeg odredišta Evanđelja koje je za sve i istaknimo se svojom sposobnošću da iziđemo iz nas samih. Da bismo bili istinski navjestitelji, potrebno je izići iz vlastite sebičnosti i biti sposobni nadvladati svaku granicu. Kršćani se sastaju u crkvenom dvorištu više nego u sakristiji, te prolaze "trgovima i ulicama grada" (Lk 14,21). Moraju biti otvoreni i ekspanzivni, kršćani trebaju biti ‘ekstroverti’, a ta njihova karakteristika  dolazi od Isusa koji je svoju prisutnost u svijetu učinio neprekidnim putovanjem, usmjerenim na to da dopre do svakoga, čak i učeći iz nekih svojih susreta.

U tom smislu Evanđelje izvještava o iznenađujućem Isusovu susretu sa strankinjom, Kanaankom koja ga moli da joj ozdravi bolesnu kćer (Mt 15,21-28). Isus odbija, govoreći da je poslan samo "k izgubljenim ovcama doma Izraelova" i da "nije dobro uzeti kruh djeci i baciti ga psićima" (rr. 24.26). Ali žena, s tipičnim inzistiranjem jednostavnih ljudi, odgovara da čak i "psi jedu mrvice koje padaju sa stola njihovih gospodara" (r. 27). Isus je taknut i kaže joj: "Ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako želiš" (r. 28). Ovaj susret s ovom ženom ima nešto jedinstveno. Ne samo da netko mijenja Isusovo mišljenje, i riječ je o ženi, strankinji i poganki, ali sam Gospodin nalazi potvrdu u tome da Njegovo propovijedanje ne smije biti ograničeno na narod kojemu pripada, nego mora biti otvoreno svima.

Biblija nam pokazuje da, kada Bog poziva osobu i kada sklopi savez s nekima, kriterij je uvijek ovaj: On bira nekoga da dopre do brojnih drugih. To je kriterij Božjeg poziva. Svi Gospodinovi prijatelji iskusili su ljepotu, ali i odgovornost i težinu izabranja. Svi su bili obeshrabreni pred vlastitim slabostima ili zbog gubitka sigurnosti. Ali najveća je napast primljeni poziv smatrati privilegijem. Molim vas, ne. Poziv nije privilegij, nikada! Ne možemo reći da smo privilegirani u odnosu na druge. Poziv je za služenje. Bog izabire jednoga da bi ljubio sve, da bi dopro do sviju. 

To čini također kako bi se spriječilo iskušenje poistovjećivanja kršćanstva s jednom kulturom, s jednom etničkom skupinom, s jednim sustavom. Time, međutim, gubi svoju istinsku katoličku narav, to jest svoju specifičnu univerzalnu crtu. Nije neka mala skupina izabranih prvoklasnih. Ne zaboravimo: Bog bira nekoga da bi iskazao ljubav svima. To je obzor univerzalnosti. Evanđelje nije samo za mene, već za sve. Nemojmo to zaboraviti!