Blažena Djevica Marija svakodnevnom je vjernošću u dobru dopustila daru Božjemu da raste u Njoj

Draga braćo i sestre, dobar dan i sretna svetkovina!

Danas, na svetkovinu Bezgrješnog začeća, Evanđelje nam predstavlja prizor Navještenja (usp. Lk 1,26-38). Prikazuje dva Marijina stava koji nam pomažu razumjeti kako je Ona čuvala jedinstveni dar koji je dobila, srce potpuno slobodno od grijeha. Koja su to dva stava? To su divljenje Božjim djelima i vjernost u običnim stvarima.

Divljenje. Anđeo govori Mariji: ''Raduj se, milosti puna: Gospodin s tobom" (r. 28), a evanđelist Luka primjećuje da je Djevica "bila vrlo smetena i pitala se kakav bi to bio pozdrav" (r. 29). Iznenađena je, pogođena, smetena: začuđena je kad je nazvana "milosti puna", to jest ispunjena Božjom ljubavlju. Ovo je važan stav: znati biti zadivljen Gospodinovim darovima, nikad ih ne uzimati zdravo za gotovo, cijeniti njihovu vrijednost, radovati se povjerenju i nježnosti koje nose sa sobom. Važno je također pred drugima svjedočiti ovo divljenje, govoreći o darovima Božjim, o dobru koje smo primili, a ne samo o svakodnevnim problemima. Možemo se zapitati: divim li se Božjim djelima? Dogodi li mi se ponekad da iskusim to divljenje i podijelim ga s nekim?

I dolazimo do drugog stava: vjernost u običnim stvarima. Evanđelje, prije Navještenja, ne govori ništa o Mariji. Predstavlja ju kao običnu djevojku, naizgled jednaku mnogim drugim djevojkama koje su živjele u Njezinu selu, Nazaretu, nikad prije spomenutom u Bibliji. Mlada žena, koja je upravo zahvaljujući svojoj jednostavnosti sačuvala čistim to Bezgrješno Srce s kojim je po milosti Božjoj začeta. I to je također važno, jer za primanje velikih Božjih darova ključno je znati cijeniti one svakodnevne i manje upadljive.

Marija je njegovala neizmjerni dar svoga bezgrješnog začeća kroz jednostavnost kojom je prihvaćala svakodnevne prilike za rast svojstvene Njezinu vremenu: Riječ Božju koju je slušala u sinagogi i koju je dobro poznavala, kako se vidi iz nekolicine rečenica koje izgovara u Evanđeljima; vjeru, u kojoj su ju odgajali Njezini roditelji, velikodušnost i spremnost koje su je odlikovale. Blažena Djevica Marija svakodnevnom je vjernošću u dobru dopustila daru Božjem da raste u Njoj; tako se uvježbala odgovoriti Gospodinu, reći mu “da” cijelim svojim životom.

Stoga se pitamo: vjerujem li da je ono važno, u svakodnevnim situacijama kao u duhovnom hodu, vjernost Bogu? I, ako vjerujem, nalazim li vremena za čitanje Evanđelja, za molitvu, za sudjelovanje u Euharistiji i primanje sakramentalnog Oprosta, za neku konkretnu gestu besplatnog sebedarja? Te su male odluke ključne za prihvaćanje Gospodinove prisutnosti.

Neka nam Marija Bezgrješna pomogne da se divimo Božjim darovima i da na njih odgovorimo svakodnevnom vjernom velikodušnošću.