Homilija pape Franje na svetkovinu sv. Petra i Pavla

Na svetoj Misi Papa je blagoslovio palije za nadbiskupe metropolite, među kojima je bio i mons. Zdenko Križić, splitsko-makarski nadbiskup. Homiliju pape Franje prenosimo u cijelosti.

''Pogledajmo dva apostola, Petra i Pavla: ribara iz Galileje kojega je Isus učinio ribarom ljudi i farizeja progonitelja Crkve kojeg je milost preobrazila u evangelizatora naroda. U svjetlu Božje riječi nadahnimo se njihovom pričom, apostolskim žarom koji je obilježio njihov životni put. Susrećući  se s Gospodinom, doživjeli su istinsko uskrsno iskustvo: bili su oslobođeni i pred njima su se otvorila vrata novoga života.

Braćo i sestre, uoči jubilarne godine usredotočimo se na sliku vrata. Jubilej će, naime, biti milosno vrijeme u kojem ćemo otvoriti Sveta vrata, kako bi svatko mogao prijeći prag tog živog svetišta koje je Isus i u Njemu živjeti iskustvo Božje ljubavi koja oživljava nadu i obnavlja radost. Čak i u životima Petra i Pavla postoje vrata koja se otvaraju. 

Prvo čitanje govori nam o Petrovu oslobođenju iz tamnice. Ovaj događaj sadrži brojne slike koje nas podsjećaju na iskustvo Uskrsa: epizoda se događa za vrijeme blagdana beskvasnih kruhova; Herod podsjeća na lik egipatskog faraona; oslobođenje se događa noću kao što se dogodilo za Izraelce; anđeo daje Petru iste upute koje su dane Izraelu: brzo ustani, opaši se, obuj sandale (usp. Dj 12,8; Izl 12,11). Ono što nam je rečeno ovim događajem novi je egzodus, izlazak: Bog oslobađa svoju Crkvu, svoj narod koji je u okovima i još jednom se pokazuje kao Bog milosrđa koji podupire njihov put.

Te noći oslobođenja najprije se čudesno otvore vrata zatvora; zatim, za Petra i anđela koji ga prati, kaže se da su došli 'do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore' (Dj 12,10). Ne otvaraju oni vrata, otvaraju se sama. Bog je taj koji otvara vrata, On je taj koji oslobađa i utire put. Petru je, kako smo čuli u Evanđelju, Isus povjerio ključeve Kraljevstva; ali on doživljava da je Gospodin onaj koji prvi otvara vrata, On nas uvijek prethodi. Zanimljivo je da su vrata zatvora otvorena Gospodinovom snagom. No, On teško ulazi u dom kršćanske zajednice jer tko otvara vrata, misli da je neka utvara i ne otvara ih. Koliko puta zajednica nema tu mudrost otvaranja vrata.

I put apostola Pavla prije svega je iskustvo Uskrsa. Naime, najprije ga Uskrsli preobražava na putu za Damask, a zatim u neprekidnom razmatranju raspetoga Krista otkriva milost slabosti, nemoći: kad smo slabi, navodi, upravo tada smo jaki, jer se više ne oslanjamo na sebe, nego na Krista (usp. 2 Kor 12,10). Prigrljen od Gospodina i razapet s njime, Pavao piše: 'Ne živim više ja, nego živi u meni Krist' (Gal 2,20). Ali, cilj svega ovoga nije intimna i utješna religioznost kao što nam to danas prikazuju neki pokreti u Crkvi, duhovnost 'dnevnog boravka'; naprotiv, susret s Gospodinom raspiruje u Pavlovu životu evangelizacijski žar. Kako smo čuli u drugom čitanju, na kraju svog života izjavio je: 'Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi.' (2 Tim 4,17). 

Upravo da bi govorio o tome kako mu je Gospodin dao toliko prilika da naviješta Evanđelje, Pavao se služi slikom otvorenih vrata. Tako se o njegovu dolasku u Antiohiju zajedno s Barnabom kaže da 'kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere' (Dj 14,27). Otvorio je poganima vrata vjere.

Jednako tako, obraćajući se zajednici u Korintu, kaže: 'Vrata mi se otvoriše velika i uspješna' (1 Kor 16,9); i pišući Kološanima, on ih ovako potiče: 'Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo' (Kol 4,3).

Braćo i sestre, dva apostola Petar i Pavao imali su to iskustvo milosti. Iz prve su ruke iskusili Božje djelo, koji im je otvorio vrata unutarnjeg zatvora, ali i pravih zatvora u koje su bili zatvoreni zbog Evanđelja. I, nadalje, otvorio im je vrata evangelizacije kako bi mogli iskusiti radost susreta s braćom i sestrama novonastalih zajednica i mogli svima donijeti nadu Evanđelja.

I mi se pripremamo ove godine otvoriti Sveta vrata.

Braćo i sestre, danas nadbiskupi metropoliti imenovani u prošloj godini primaju palij. U zajedništvu s Petrom i po uzoru na Krista, vrata ovcama (usp. Iv 10,7), pozvani su biti revni pastiri koji otvaraju vrata Evanđelja i koji svojom službom doprinose izgradnji Crkve i društva otvorenih vrata. I s bratskom ljubavlju pozdravljam izaslanstvo Ekumenskog patrijarhata: hvala vam što ste došli izraziti zajedničku želju za punim zajedništvom između naših Crkava. Upućujem srdačan pozdrav mom dragom bratu Bartolomeju.

Neka nam sveti Petar i Pavao pomognu otvoriti vrata našega života Gospodinu Isusu, zagovaraju za nas, za grad Rim i za cijeli svijet. Amen!'' zaključio je papa Franjo.