''Istinska pravednost Božja jest milosrđe koje spašava''

Nagovor pape Franje prije molitve Angelusa prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova i Evanđelje nam predstavlja zadivljujući prizor: to je prvi put da se Isus pojavljuje u javnosti nakon skrovitog života u Nazaretu; dolazi na obalu rijeke Jordan kako bi ga Ivan krstio (Mt 3,13-17). Bio je to obred kojim su se ljudi kajali i obvezivali na obraćenje. Jedan liturgijski himan kaže da se narod odlazio krstiti gole duše i golih nogu, tj. u poniznosti i otvorena srca. Ali, vidjevši Isusa gdje se vrzma među grješnicima, ostajemo začuđeni i pitamo se: zašto je to učinio On, Svetac Božji koji je bez grijeha? Nalazimo odgovor u riječima koje je Isus rekao Ivanu: ''Pusti sada, ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost''. Što znači 'ispuniti svu pravednost'?

Time što se krstio, Isus nam otkriva Božju pravednost koju je On došao donijeti svijetu. Mi često imamo skučenu predodžbu o pravednosti i mislimo da ona znači: ''Tko griješi, taj plaća i time nadoknađuje počinjeno zlo''. Međutim, Božja pravednost, kako nas Pismo uči, mnogo je veća. Nije joj cilj osuda krivca, već njegovo spasenje i preporođenje, učiniti ga pravednim. To je pravednost koja proizlazi iz ljubavi, iz srca koje je sućutno i milosrdno, a to je upravo Božje Srce, Srce Oca koji se gane kada nas zlo pritišće i padamo pod teretom grijeha i slabosti. Božja pravednost, dakle, ne želi dijeliti kazne, već, kao što tvrdi sv. apostol Pavao, sastoji se u tome da učini pravednima svoju djecu (Rim 3,23-31), oslobodivši nas od spona zla, ozdravljajući, podižući. I tako shvaćamo da je na obalama Jordana Isus otkrio smisao svoga poslanja: On je došao ispuniti Božju pravednost, a to je spasiti grješnike; došao je kako bi ponio na vlastitim plećima grijehe svijeta i da bi sišao u vodene bezdane, bezdane smrti, kako bi nas spasio i kako se ne bismo utopili. On nam pokazuje da je istinska pravednost Božja milosrđe koje spašava, ljubav koja dijeli s nama našu ljudsku sudbinu, biva bliska, solidarna s našom patnjom, ulazeći u naše tmine kako bi donijela svjetlo.

Benedikt XVI. rekao je da nas je ''Bog htio spasiti tako što je On sam pošao do dna ponora smrti, kako bi svaki čovjek, pa i onaj koji je pao vrlo nisko i više ne vidi nebo, mogao pronaći Božju ruku za koju se može uloviti i uzdići se iz mraka i opet vidjeti svjetlo za koje je stvoren''. (Propovijed 13. siječnja 2008.)

Braćo i sestre, također i mi, Isusovi učenici, pozvani smo na ovakav način pokazivati pravednost, u međusobnim odnosima s drugima, u Crkvi, društvu: ne tvrdoćom onoga koji optužuje i osuđuje, dijeleći ljude na dobre i zle, već milosrđem onoga koji prihvaća dijeleći rane i slabosti naših sestara i braće kako bi ih pridigao. Htio bih to reći ovako: ne dijeleći, već sudjelujući. Ne dijeliti, već sudjelovati. Učinimo poput Isusa: sudjelujmo, nosimo terete jedni drugih, gledajmo jedni na druge suosjećanjem, pomažimo si uzajamno. Zapitajmo se: jesam li ja osoba koja izaziva podjele ili koja sudjeluje? A sada molimo Djevicu Mariju koja je rodila Isusa, uranjajući ga u našu krhkost, kako bismo opet zadobili život.