"Kada u životu imamo prazne mreže, nije vrijeme da se sažalijevamo, nego da krenemo dalje s Isusom"
Prije nedjeljne molitve "Kraljice neba", papa Franjo izrekao je nagovor u kojem se osvrnuo na Evanđelje Treće vazmene nedjelje.
Draga braćo i sestre, dobar vam dan!
Evanđelje današnje liturgije (Iv 21,1-19) pripovijeda o trećem očitovanju uskrslog Isusa apostolima. Riječ je o susretu u blizini Galilejskog jezera i tiče se nadasve Šimuna Petra. Sve počinje tako što on ostalim učenicima kaže: "Idem ribariti" (r. 3). Ništa čudno, bio je ribar, no napustio je ovo zanimanje otkad je na obali tog jezera bio ostavio mreže kako bi slijedio Isusa. I sada, dok Uskrsli čeka, Petar, možda malo obeshrabren, predlaže drugima da se vrate prijašnjem životu. A ostali prihvaćaju: "Idemo i mi s tobom." Ali, kaže Evanđelje, "te noći ne uloviše ništa" (r. 3).
I nama se može dogoditi da zbog umora, razočaranja, možda i iz lijenosti, zaboravimo Gospodina i zanemarimo velike izbore koje smo napravili, da bismo se zadovoljili nečim drugim. Na primjer, ne provodimo vrijeme u razgovoru jedni s drugima u obitelji, posvećujemo se osobnim hobijima; zaboravljamo na molitvu, prepuštamo se vlastitim potrebama; zanemarujemo milosrđe, uz izgovor da imamo napraviti žurne svakodnevne stvari. Ali, pritom smo razočarani: s praznim mrežama, poput Petra.
A Isus, što on čini? Ponovno se vraća na obalu jezera, gdje je izabrao Petra, Andriju, Jakova i Ivana. Ne prigovara, nego s nježnošću poziva učenike: "Dječice" (r. 5). Zatim ih poziva da, kao nekoć, ponovno bace mreže, hrabro. I opet su mreže prepune.
Braćo, sestre, kada u životu imamo prazne mreže, nije vrijeme da se sažalijevamo, da se zabavljamo, da se vraćamo starim navikama. Vrijeme je da opet krenemo s Isusom, da smognemo hrabrosti početi ispočetka, da zaplovimo s Njim.
Petru je trebao taj 'šok'. Kad čuje Ivana kako govori: "Gospodin je!" (r. 7), odmah skače u vodu i pliva prema Isusu. To je gesta ljubavi, jer ljubav nadilazi ono što je korisno, ugodno i obavezno; ljubav stvara divljenje, nadahnjuje slobodne, kreativne poticaje. Dakle, dok Ivan, najmlađi, prepoznaje Gospodina, Petar, koji je stariji, skače mu ususret. U tom skoku nalazi se sav ponovno otkriven zanos Šimuna poznatog kao Petar.
Draga braćo i sestre, danas smo pozvani na novi zanos, da uronimo u dobro bez straha da ćemo nešto izgubiti, bez računice, bez čekanja da drugi počnu. Jer da bismo išli ususret Isusu, trebamo se osloboditi tereta. Zapitajmo se: ''Jesam li sposoban za gestu dobročinstva ili obuzdavam poticaje srca i zatvaram se u svoje navike, u strahove?'' Skočite, bacite se!
Na kraju ovog događaja, Isus Petru triput postavlja pitanje: "Ljubiš li me?" (r. 15.16). Uskrsli nas i danas pita: "Ljubiš li me?" Jer na Uskrs Isus želi da i naše srce ponovno uskrsne; jer vjera nije pitanje znanja, nego ljubavi. "Ljubiš li me?", pita Isus tebe, koji imaš prazne mreže i bojiš se početi ispočetka; tebe, koji nemaš hrabrosti skočiti i izgubio si zanos. "Ljubiš li me?" pita Isus. Otada je Petar zauvijek prestao loviti ribu i posvetio se službi Bogu i svojoj braći, do te mjere da je dao svoj život ovdje, gdje se sada nalazimo.
A mi, želimo li ljubiti Isusa?
Neka nam Djevica Marija, koja je Gospodinu spremno odgovorila: "Evo me", pomogne da pronađemo zanos za činjenje dobra.