Kardinal Cantalamessa: 'Katoličko bratstvo je ranjeno! Isusova gornja haljina je rasparana'

Dana 3. listopada prošle godine na grobu svetog Franje u Asizu Sveti Otac potpisao je encikliku 'Svi smo braća'. Ubrzo je u mnogim srcima probudila težnju k ovoj sveopćoj vrijednosti, iznijela je na vidjelo mnoge rane današnjice po tom pitanju, ukazala na neke puteve kako bi se doseglo istinsko i pravedno ljudsko bratstvo i potaknula je sve – osobe i institucije – da na tome porade.

Enciklika je upućena širokoj publici, unutar i izvan Crkve: praktički čitavome čovječanstvu. Govori o mnogim životnim prilikama: od osobnih do onih javnih, od vjerskih do društvenih i političkih. S obzirom na taj njezin široki obzor, u njoj se izbjegava, s razlogom – ograničavanje na ono što se tiče isključivo kršćana. Međutim, ima na samom kraju ove enciklike poglavlje koje je u osnovi evanđeosko i o bratstvu govori koncizno, ali vrlo jasno.

Piše: Za nas ovaj izvor ljudskog dostojanstva i bratstva leži u Evanđelju Isusa  Krista. Iz  toga izvire za kršćansku misao i za djelovanje Crkve primat koji je dan relaciji, susretu sa  svetim otajstvom drugoga, sveopćem zajedništvu s cijelim čovječanstvom kao pozivu svih. Otajstva koja slavimo nukaju nas da se usredotočimo upravo na kristološki temelj bratstva, jer ono je započelo na križu.

U Novom zavjetu riječ 'brat' ima značenje u izvornom smislu, tj. osobu koja je rođena od istog oca i iste majke. Braćom se zovu oni koji pripadaju istom narodu i državi. Tako Pavao kaže da je sposoban postati žrtvom prinosnicom, odvojen od Krista, u prilog svoje braće po tijelu, a to su Židovi. Jasno je da u ovom smislu, kao i drugim slučajevima, riječ 'braća' zapravo obuhvaća muškarce i žene, braću i sestre.

Proširujući obzor, dolazimo do toga da bratom nazivamo svaku ljudsku osobu, zbog činjenice što je to tako. Brat je onaj kojeg Biblija naziva 'bližnji'. 'Tko ne ljubi brata...', što znači: 'Tko ne ljubi bližnjega'. Kad Isus govori: 'Sve što ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste u činili', misli na svaku ljudsku osobu koja je u potrebi.

Ali, uz sva ova stara značenja koja poznajemo, Novi zavjet riječju 'brat' sve jasnije ukazuje na  osobitu kategoriju ljudi. Isusovi su učenici među sobom braća, oni koji prihvaćaju Njegov nauk. 'Tko je moja majka i moja braća? Tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, on mi je brat, sestra, majka' (Mt 12,49).

Na toj liniji, Isusova muka i smrt označava novi, odlučni korak. Zahvaljujući tomu, Krist postaje 'prvorođenac među mnogom braćom' (Rim 8,29). Učenici postaju braća u jednom novom i dubljem smislu: dijele jedinstveno Isusovo učenje, ali i Njegov Duh, Njegov novi život kao uskrslog. Značajno je to da tek poslije svog uskrsnuća Isus učenike prvi put naziva 'braćom': 'Reci mojoj braći' – govori Mariji Magdaleni – 'i reci im: 'Uzlazim Ocu svome i Ocu vašemu'' (Iv 20,17). 'Ta i Posvetitelj i posvećeni' – kako to čitamo u Poslanici Hebrejima  - 'svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, kad veli: 'Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.' (Heb 2,11).

Nakon Uskrsa ovo postaje najčešći naziv pojma 'brat'; on označava brata u vjeri, člana kršćanske zajednice. Braća 'po krvi' i u ovome slučaju, ali po Kristovoj krvi! Ona čini od bratstva u Kristu nešto jedinstvemo i transcendentno u odnosu na drugu vrstu bratstva, i to zbog činjenice što je Krist ujedno i Bog. Ovo bratstvo ne zamjenjuje neko drugo bratstvo koje se temelji na obitelji, narodnosti ili rasi, već ga okrunjuje. Sva su ljudska bića braća ako su stvoreni od istoga Boga i Oca. Tomu kršćanska vjera pridodaje i jedan drugi odlučujući razlog. Mi smo braća ne samo prema redu stvaranja, već i po otkupljenju; ne samo zato što svi imamo istoga Oca, već i zato što svi imamo istoga brata, Krista, 'prvorođenca među mnogom braćom'.

U svjetlu svega toga, mišljenje o tome moramo aktualizirati. Bratstvo se izgrađuje počevši od onih blizu, od sebe, ne velikim planovima s ambicioznim i apstraktnim ciljevima. To znači da sveopće bratstvo za nas započinje bratstvom unutar Katoličke Crkve. Ostavit ću po strani, ovaj put i drugi krug bratstva, a koje obuhvaća sve one koji vjeruju u Krista, tj. ekumenizam.

Katoličko bratstvo je ranjeno! Isusova gornja haljina rasparana je zbog podjela među Crkvama; ali – ono što je još gore – svaki je dio te Njegove haljine često razdijeljen u još i druge dijelove. Naravno, govorim o njezinu ljudskom čimbeniku, jer je prava Kristova haljina, Njegovo mistično Tijelo, oživotvoreno Duhom Svetim, nitko ga nikad ne će moći rastrgati. U Božjim očima Crkva je 'jedna, sveta, katolička i apostolska', i takva će ostati do kraja svijeta. Međutim, to nije isprika našim podjelama, već ih čini još ozbiljnijima i treba nas potaknuti da se još jače zauzmemo kako bismo ih izliječili.

Koji je najčešći razlog podjela među katolicima? Nije dogma, nisu sakramenti i službe: sve to, Bogu hvala, čuvamo jedinstveno i jednodušno. To je politička opcija kad ona počne prevladavati nad onom vjerskom i crkvenom, i prihvati neku ideologiju, zaboravljajući pritom potpuno važnost i dužnost poslušnosti u Crkvi.

To je, u nekim krajevima svijeta, glavni razlog podjela, premda se o tome šuti ili s prezirom negira. To je grijeh u najužem značenju tog pojma. To znači da je u vlastitom srcu 'kraljevstvo ovoga svijeta' postalo važnije od samog Kraljevstva Božjega.

Mislim da smo svi pozvani o tome preispitati savjest i obratiti se. To je upravo po definiciji djelo onoga kojeg zovemo 'diabolos', tj. podvojitelj, onaj koji razdvaja, neprijatelj koji sije kukolj, kako ga je definirao Isus u usporedbi (Mt 13,25).

Ako postoji ikoji dar ili karizma koju bi Katolička Crkva trebala njegovati za dobrobit svih Crkava, to je upravo jedinstvo. Nedavni posjet Svetog Oca Iraku pokazao nam je da rukom možemo dotaknuti što to znači, za onoga koji je progonjen ili skršen uslijed ratova i progona, osjetiti se dijelom sveopćeg tijela, da netko može učiniti da se čuje tvoj vapaj u čitavome svijetu i time opet probuditi nadu. Još se jednom ostvarila Kristova naredba Petru: 'Učvrsti svoju braću' (Lk 22,32).

Onome koji je umro na križu 'zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno' (Iv 11,52), podignimo danas svoju molitvu 'skrušenim srcem i poniznim duhom', koju Crkva na svakoj Misi upućuje prije pričesti:

Gospodine Isuse Kriste, koji si rekao svojim apostolima: 'Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem', ne gledaj na naše grijehe, nego vjeru svoje Crkve, daruj joj mir i jedinstvo, kako je volja tvoja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.