"Kršćanski brak je sakrament muškarca i žene koji sebe daruju jedno drugome"
Papa Franjo u katehezi na općoj audijenciji srijedom govorio je o Duhu Svetom i kršćanskom braku.
Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Prošli put objasnili smo što naviještamo o Duhu Svetom u Vjerovanju. Međutim, promišljanje Crkve nije se zaustavilo na toj kratkoj ispovijesti vjere. Nastavilo se, kako na Istoku tako i na Zapadu, kroz djelovanje velikih otaca i naučitelja. Danas bismo posebno željeli prikupiti neke mrvice nauke o Duhu Svetom razvijene u latinskoj tradiciji, da vidimo kako ona rasvjetljuje cijeli kršćanski život, a posebno sakrament Ženidbe.
Glavni autor ove doktrine je sveti Augustin koji je razvio doktrinu o Duh Svetom. On polazi od objave da je “Bog ljubav” (1 Iv 4,8). Sada ljubav pretpostavlja onoga koji voli, onoga koji je voljen i samu ljubav koja ih spaja. Otac je, u Trojstvu, onaj koji ljubi, izvor i načelo svega; Sin je onaj koji je ljubljen, a Duh Sveti je ljubav koja ih spaja. Bog kršćana je dakle "jedan" Bog, ali ne usamljen, naš Bog je "jedan", ali ne usamljen; njegovo je jedinstvo zajedništva i ljubavi. U skladu s tim, netko je predložio da se Duh Sveti nazove, ne “treća osoba” jednine Trojstva, već “prvo lice množine”. On je, drugim riječima, božanski Mi Oca i Sina, veza jedinstva između različitih ljudi, samo načelo jedinstva Crkve, koja je upravo "jedno tijelo" proizišlo iz više osoba.
Kao što sam rekao, danas bih želio s vama posebno razmišljati o tome što Duh Sveti ima reći obitelji. Što bi Duh Sveti mogao imati s brakom? Puno toga, možda i bitno, a pokušat ću objasniti zašto! Kršćanski brak je sakrament muškarca i žene koji sebe daruju jedno drugome. Tako je mislio Stvoritelj kada je "stvorio čovjeka na svoju sliku [...]: muško i žensko stvori ih" (Post 1,27). Ljudski je par stoga prvo i najosnovnije ostvarenje zajedništva ljubavi koje je Trojstvo.
Supružnici također trebaju oblikovati prvo lice množine, "mi". Stojeći jedno pred drugim kao "ja" i "ti", a pred ostatkom svijeta, uključujući djecu, kao "mi". Kako je lijepo čuti kako majka govori svojoj djeci: „Tvoj otac i ja...“, kao što je Marija rekla Isusu kad su ga kao dvanaestogodišnjaka našli u hramu (vidi Lk 2,48), i čuti oca kako govori: "Tvoja majka i ja", gotovo kao da su jedan subjekt. Koliko je djeci potrebno ovo roditeljsko jedinstvo i koliko samo pate kad ono izostane! Koliko djeca pate zbog roditelja koji se rastave. Koliko pate!
Međutim, da bi odgovarao ovom pozivu, brak treba potporu Onoga koji je Dar, odnosno davanje sebe na najizvrsniji način. Tamo gdje Duh Sveti ulazi, ponovno se rađa sposobnost darivanja. Neki su oci Latinske Crkve potvrdili da je Duh Sveti, kao uzajamni dar Oca i Sina u Trojstvu, također razlog radosti koja vlada među njima, a nisu se bojali koristiti, govoreći o tome, je slika gesta tipičnih za bračni život, kao što su ljubljenje i grljenje.
Nitko ne kaže da je takvo jedinstvo lak cilj, ponajmanje u današnjem svijetu; ali ovo je istina o stvarima kako ih je Stvoritelj zamislio i stoga je u njihovoj prirodi. Naravno, može se činiti da je lakše i brže graditi na pijesku nego na kamenu; ali Isus nam govori kakav je rezultat (vidi Mt 7,24-27). U ovom slučaju usporedba nam nije ni potrebna, jer posljedice brakova izgrađenih na pijesku su, nažalost, svima vidljive, a cijenu plaćaju prije svega djeca. Djeca trpe zbog rastave i nedostatka roditeljske ljubavi. Ono što je Marija rekla Isusu u Kani Galilejskoj mora se ponoviti za mnoge supružnike: "Vina nemaju" (Iv 2,3). Duh Sveti je taj koji na duhovnoj razini nastavlja činiti čudo koje je Isus tom prilikom učinio, odnosno mijenja vodu navike u novu radost zajedništva. To nije pobožna iluzija: to je ono što je Duh Sveti učinio na brojnim vjenčanjima, kada su ga supružnici odlučili zazvati.
Stoga ne bi bilo loše da se, uz pravne, psihološke i moralne informacije koje se daju, dublje istraži i ova "duhovna" priprema u pripremi zaručnika za brak: Duh Sveti koji stvara zajedništvo. “Ne stavljaj prst između muža i žene”, kaže talijanska poslovica. No postoji "prst" koji treba staviti između žene i muža, a to je upravo "prst Božji": Duh Sveti!
