Kršćanski život zahtijeva trajnu borbu

Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prošli tjedan započeli smo s temom mana i vrlina. One podsjećaju na duhovnu borbu kršćanina. Duhovni život kršćanina zapravo nije miran, linearan i bez izazova, nego, naprotiv, kršćanski život zahtijeva trajnu borbu, kršćansku borbu uz pomoć koje čuvamo vjeru i obogaćujemo darove vjere u nama. Nije slučajno da je prvo pomazanje koje svaki kršćanin prima u sakramentu Krštenja – katekumensko pomazanje – bez ikakva mirisa, i simbolično naviješta da je život borba. U davnim vremenima, borci koji su se morali suočiti s protivnikom bili su potpuno namazani uljem, kako bi zategnuli svoje mišiće, ali i da im tijelo bude sklisko u protivničkim rukama. Pomazanje katekumena odmah jasno pokazuje da kršćanin nije pošteđen borbe. Kršćanin se treba boriti. 

Poznata izreka koja se pripisuje Antunu opatu, prvom velikom ocu monaštva, glasi ovako: "Ukloni iskušenja i nitko se ne će spasiti". Svetci nisu ljudi koji su pošteđeni kušnji, nego ljudi koji su svjesni da su u svom životu uvijek iznova izloženi zavodljivostima zla, koje treba otkriti i s kojima se treba suočiti. I svi imamo to iskustvo: kad dolazi zla misao, želja da učiniš nešto loše, da ogovaraš bližnjega. Svi upadamo u napasti i trebamo se boriti da ne upadnemo u te napasti. Ako netko od vas nema napasti, neka kaže, jer to je nešto izvanredno. Svi imamo napasti. Svi trebamo naučiti kako nastaviti sa životom u takvim situacijama. 
Ima mnogo ljudi koji sami rješavaju stvari, koji sebe smatraju onima koji nemaju poteškoća, kažu da su dobri, da nemaju problema. No, nitko od nas nije dobar. Ako je netko dobro i dobar, živi u snovima. Svatko od nas treba puno toga promijeniti, popraviti i biti budan. Puno puta se dogodi da odemo na ispovijed – sakrament Pomirenja, i iskreno kažemo: ''Oče, ja se ne sjećam ni jednog grijeha.'' To je nepoznavanje onoga što se događa u srcu. Svi smo grješnici. Ispit savjesti će nam u tome pomoći. Isus nam daje ovu uvodnu lekciju.

Vidimo to već na prvim stranicama Evanđelja, na primjer, kad nam se govori o Mesijinu krštenju u vodama rijeke Jordana. Ova epizoda ima nešto zabrinjavajuće u sebi jer se Isus podvrgava takvom obredu pročišćenja. Zašto to Isus čini? On je Bog i savršen je. Zašto se podvrgava obredu pročišćenja? Za koji se grijeh Isus treba pokajati? Čak je i Krstitelj skandaliziran, do te mjere da tekst kaže: ''Ivan ga odvraćaše: 'Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?''' (Mt 3,15). Ali, Isus je sasvim drukčiji Mesija od onoga kako ga je Ivan predstavio i kako su ga ljudi zamišljali: On nije srditi Bog i ne poziva na osudu, već, naprotiv, Isus staje u red s grješnicima. Kako to? Da, Isus je uz sve nas grješnike. On nije grješnik, ali među nama je. To je nešto prekrasno! Kažem da imam puno grijeha, ali Isus je s tobom, razgovaraj s Njim i pomoći će ti da se izvučeš. Isus nas nikad ne ostavlja same. Nikad! Dobro razmislite o tome. ''Oče, puno sam griješio.'' Isus te razumije i prati te. Razumije tvoj grijeh i oprašta. Nemojmo nikad to zaboraviti. U najtežim trenutcima, situacijama kada se poskliznemo na grijeh, Isus je uz nas kako bi nam pomogao da se pridignemo. To tješi! Ne smijemo to zaboraviti, tu stvarnost da je Isus uz nas kako bi nam pomogao, čuvao nas i pružio nam ruku da se pridignemo iz grijeha. 

''Oče, je li istina da Isus sve oprašta?'' SVE! On je došao kako bi oprostio i spasio. Ono što Isus želi samo je tvoje otvoreno srce. On nikad ne zaboravlja oprostiti. Često puta smo mi oni koji izgubimo sposobnost moliti oproštenje. Vratimo sposobnost traženja oprosta. Svatko od nas ima puno toga zbog čega treba moliti oproštenje. Razmisli u svojoj nutrini i razgovaraj danas s Isusom. Razgovaraj s Njim: ''Gospodine, ne znam je li to istina ili ne, ali vjerujem da se Ti ne udaljuješ od mene, da mi opraštaš. Gospodine, ja sam grješnik, grješnica, ali molim te, nemoj se udaljiti od mene.'' To bi danas bila lijepa molitva Isusu: ''Gospodine, ne udalji se od mene!''