''Mladost je prekrasna, ali vječna mladost vrlo je opasna halucinacija''

Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas započinjemo niz kateheza o smislu i vrijednosti starosti, koje nadahnuće nalaze u Božjoj Riječi. Već nekoliko desetljeća, ovo razdoblje života odnosi se na stvaran 'novi narod', a to su stariji. Nikad nismo bili brojniji u ljudskoj povijesti. Rizik odbačenosti još je češći: stariji su često kao 'teret'. U dramatičnoj prvoj fazi pandemije, oni su platili najvišu cijenu. Već su bili najslabiji i najzapušteniji: nismo ih za života previše gledali, nismo bili uz njih ni kad su umirali. 

Uz migracije, starost je među najhitnijim pitanjima s kojom je ljudska obitelj pozvana suočiti se u ovome trenutku. Ne radi se samo o kvantitativnoj promjeni; radi se o jedinstvu životnih dobi: to jest, pravi orijentir za razumijevanje i vrednovanje ljudskog života u njegovoj cijelosti. Pitamo se: ima li prijateljstva, postoji li savez među različitim životnim dobima ili prevladavaju podjele i odbačenost?  

 Svi živimo u sadašnjosti, gdje zajedno žive djeca, mladi, odrasli i stariji. Ali, promijenjen je omjer: dugovječnost je postala masovna i, u velikim dijelovima svijeta, djetinjstvo je podijeljeno u male dijelove. Neuravnoteženost koja ima brojne posljedice. Dominantna kultura kao jedinstveni model ima mladu odraslu osobu, to jest individuu koja je stvorila samu sebe i ostaje uvijek mlada. Je li istina da je u mladosti punina smisla života, dok starost predstavlja jednostavno ispražnjenost i gubitak? Uzdizanje mladosti kao jedine životne dobi dostojne utjelovljenja ljudskog ideala, sjedinjena s omalovažavanjem starosti smatranom kao slabost, degradacija, bespomoćnost, bila je dominantna ikona totalitarizama dvadesetog stoljeća. Jesmo li već zaboravili?     

Produljenje života strukturalno utječe na povijest pojedinca, obitelji i društva. No, trebamo se zapitati: jesu li njegova duhovna kvaliteta ili njegov zajednički smisao, predmet misli i ljubavi, sukladni s tom činjenicom? Možda bi starci trebali pitati za oproštenje zbog svoje tvrdoglavosti preživljavanja na račun drugih? Ili bismo ih trebali častiti zbog darova kojima doprinose smislu života sviju? U predstavljanju smisla života – i u takozvanim 'razvijenim' kulturama – starost ima mali utjecaj. Zašto? Jer ju se smatra kao dob koja nema posebne sadržaje koje može ponuditi, niti vlastitog smisla života. Povrh toga, nedostaje podrška osoba koje ih traže, a nema ni edukacije zajednice kako bi ih prepoznali. Ukratko, za životnu dob koja je već odlučujući  dio prostora zajednice i proteže se na trećinu cijelog života, ponekad postoje planovi pomoći, ali ne i planovi postojanja. To je praznina misli, mašte, kreativnosti.

 Mladost je prekrasna, ali vječna mladost vrlo je opasna halucinacija. Biti star jednako je važno – i lijepo – kao i biti mlad. Sjetimo se toga. Savez među generacijama, koji ljudskosti vraća sve životne dobi, naš je izgubljeni dar. Mora se ponovno pronaći.

Božja Riječ ima puno toga reći o ovome savezu. Maloprije smo čuli Joelovo proročanstvo: "Vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja." (3,1). Može se protumačiti ovako: kad se stariji odupiru Duhu, zakopavajući svoje snove u prošlost, mladi više ne mogu vidjeti ono što se mora učiniti kako bi se otvorila budućnost. S druge strane, kad starci govore svoje snove, djeca vide dobro koje moraju učiniti. Mladići koji više ne preispituju snove starijih, ciljajući pognute glave  vizije koje im ne idu dalje od nosa, teško će nositi svoju sadašnjost i podnositi svoju budućnost. Ako bake i djedovi upadnu u svoje tugaljivosti, mladi će se još više sklupčati nad svojim pametnim telefonima. Zaslon može ostati uključen, ali život se prerano ugasi. Nije li najozbiljnija posljedica pandemije upravo gubitak najmlađih? Stariji imaju resurse već proživljenog života koje mogu koristiti. Hoće li gledati kako mladi gube njihove vizije ili će ih pratiti zagrijavajući ih za njihove  snove?

Mudrost dugog puta koja prati starost do njezina odlaska, treba se doživjeti kao ponuda smisla života, a ne konzumirana tromošću njegova preživljavanja. Starost, ako joj nije vraćeno dostojanstvo ljudski dostojnog života, predodređena je zatvoriti se u malodušnost koja oduzima ljubav svima. Ovaj izazov čovječanstva i civilizacije zahtijeva našu predanost i Božju pomoć. Zamolimo Duha Svetoga. Ovim katehezama o starosti želio bih potaknuti sve da ulože misli i osjećaje u darove koje ona nosi sa sobom i drugim životnim dobima. Božja Riječ pomoći  će nam razlučiti značenje i vrijednost starosti. Neka nam Duh Sveti također podari snove i vizije koje su nam potrebne.