[FOTO] Mora i pustinje – mjesta ljudske tragedije i nade
Papa Franjo u katehezi je govorio o mnogim izazovima i patnjama migranata koji se suočavaju s opasnim putovanjima preko mora i kroz pustinje kako bi osigurali dostojanstven život.
Katehezu pape Franje prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas, odgađajući uobičajenu katehezu, želim se zaustaviti s vama i razmisliti o ljudima koji – čak i u ovom trenutku – prelaze mora i pustinje kako bi došli do zemlje gdje mogu živjeti u miru i sigurnosti.
More i pustinja: ove dvije riječi često se ponavljaju u mnogim svjedočanstvima koja primam, bilo od migranata, bilo od ljudi koji se zalažu za njihovo spašavanje. Kad kažem 'more' u kontekstu migracija, mislim i na oceane, jezera, rijeke, sve opasne vodene mase koje mnoga naša braća i sestre diljem svijeta moraju prijeći kako bi stigli do svog cilja. I 'pustinja' nije samo ona pješčana s dinama ili stjenovita, već su to i svi oni nepristupačni i opasni tereni, poput šuma, džungli, stepa kroz koje migranti prolaze sami, prepušteni sami sebi. Današnji migracijski putevi često su obilježeni prelaskom mora i pustinja, što za mnoge, previše ljudi, završava smrću. Neke od ovih ruta poznajemo bolje jer su često pod svjetlima reflektora; druge, većina njih, malo su poznate, ali nisu zato manje prometne. O Sredozemlju sam govorio mnogo puta jer sam rimski biskup i zato što je to simbolično: mare nostrum, mjesto komunikacije među narodima i civilizacijama, postalo je groblje.
I tragedija je što su mnogi, većina tih umrlih, mogli biti spašeni. To treba jasno reći: postoje oni koji sustavno i svim sredstvima rade na odbijanju migranata. A to, kada se čini svjesno i odgovorno, predstavlja teški grijeh. Ne zaboravimo što kaže Biblija: ''Došljaka ne smiješ ugnjetavati ni tlačiti'' (Izl 22,20). Siroče, udovica i stranac su najsiromašniji koje Bog uvijek brani i traži da ih se brani.
Neke pustinje, na žalost, također postaju groblja migranata. I često, ni ovdje se ne radi o 'prirodnim' smrtnim slučajevima. Ne. Ponekad su ih u pustinju odveli i tamo ostavili. U doba satelita i dronova, postoje muškarci, žene i djeca migranti koje nitko ne smije vidjeti. Samo ih Bog vidi i čuje njihov krik.
More i pustinja uistinu su i biblijska mjesta puna simboličkog značenja. To su iznimno važni scenariji u povijesti egzodusa, velike migracije naroda koju je Bog vodio preko Mojsija iz Egipta u obećanu zemlju. Ova mjesta svjedoče o drami bijega naroda koji bježi od ugnjetavanja i ropstva. To su mjesta patnje, straha, očaja, ali u isto vrijeme i mjesta prijelaza prema oslobođenju, otkupljenju, postizanju slobode i ispunjenju Božjih obećanja (usp. Poruka za Svjetski dan migranata i izbjeglica, 2024).
Jedan psalam, obraćajući se Gospodinu, kaže: ''Po moru put su ti bili, / staza tvoja preko voda silnih'' (Ps 77,20). I drugi tako pjeva: ''Narod svoj povede kroz pustinju, / jer vječna je ljubav njegova'' (Ps 136,16). Ove svete riječi govore nam da, kako bi pratio narod na putu slobode, sam Bog prelazi more i pustinju; ne ostaje na distanci, ne, On dijeli dramu migranata, tamo je s njima, pati s njima, plače i nada se s njima.
Braćo i sestre, u jednom se možemo svi složiti: u tim smrtonosnim morima i pustinjama, današnji migranti ne bi trebali biti. No, to ne ćemo postići strožim zakonima, militarizacijom granica, odbijanjem migranata. To ćemo postići proširivanjem sigurnih i legalnih puteva za migrante, olakšavanjem utočišta za one koji bježe od ratova, nasilja, progona i raznih nepogoda; to ćemo postići promicanjem globalnog upravljanja migracijama temeljenog na pravdi, bratstvu i solidarnosti. I udruživanjem snaga za borbu protiv trgovine ljudima, kako bismo zaustavili kriminalne trgovce koji nemilosrdno iskorištavaju tuđu bijedu.
Želim zaključiti priznanjem i pohvalom za trud mnogih dobrih Samarijanaca koji se zalažu za spašavanje migranata ranjenih i napuštenih na putevima očajničke nade, na svih pet kontinenata. Ovi hrabri muškarci i žene znak su čovječnosti koja ne dopušta da ju zarazi loša kultura ravnodušnosti i odbacivanja. A onaj tko ne može biti 'u prvim redovima' poput njih, nije zbog toga isključen iz te borbe za civilizaciju: postoji mnogo načina da se da svoj doprinos, a prvi među njima je molitva.
Draga braćo i sestre, ujedinimo srca i snage kako bi mora i pustinje prestali biti groblja i postali mjesta gdje Bog može otvoriti puteve slobode i bratstva, poručio je papa Franjo.
