Nagovor pape Franje prije i nakon molitve Angelusa

Prije Angelusa

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se u Evanđelju (usp. Mk 5,21-43) Isus susreće s našim dvjema najdramatičnijijim situacijama: smrću i bolešću. Od njih je oslobodio dvoje ljudi: djevojčicu, koja umire baš dok njezin otac trči tražiti pomoć od Isusa; i žena koja već dugi niz godina krvari. Isus dopušta da ga dotakne naša bol i naša smrt i čini dva ozdravljenja kako bi nam rekao da ni bol ni smrt nemaju zadnju riječ. Govori nam da smrt nije kraj. On pobjeđuje ovog neprijatelja, od kojeg se ne možemo sami osloboditi.

Usredotočimo se, međutim, na dio u kojem je bolest još uvijek u središtu navještaja, na drugom čudu, ozdravljenju žene. Više od njezina zdravlja ugroženi su njezini osjećaji: krvarila je i zato su ju, prema mentalitetu toga vremena, smatrali nečistom. Zbog toga je bila marginalizirana, nije mogla imati stabilne veze, supružnika, obitelj i normalne društvene odnose. Živjela je sama, s ranjenim srcem. Najveća bolest u životu jest nedostatak ljubavi, ne moći voljeti. Najvažnije ozdravljenje jest ozdravljenje osjećaja. Ali, kako ga pronaći?

Priča o ovoj bezimenoj ženi, u kojoj se svi možemo vidjeti, jest primjer. U tekstu čitamo da je puno toga pokušala, 'mnogo je pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore’ (r. 26). Koliko puta i mi uludo trošimo da nadomjestimo nedostatak ljubavi? Mislimo da nas uspjeh i novac čine sretnima, ali ljubav se ne može kupiti. Bježimo u virtualno, a ljubav je konkretna. Ne prihvaćamo se takvi kakvi jesmo i skrivamo se iza izvanjskih trikova, ali ljubav nije pojava. Tražimo rješenja od vračara i gurua, da bismo na kraju ostali bez novca i mira, poput ove žene. Naposljetku, ona bira Isusa i ulazi među mnoštvo kako bi se dotaknula Njegovih haljina.

Ta žena traži izravan, fizički kontakt s Isusom. Na poseban način, u našem vremenu, shvatili smo koliko su važni kontakti i odnosi. Isto je i s Isusom: ponekad smo zadovoljni obdržavanjem nekih propisa i ponavljanjem molitava, ali Gospodin čeka da ga susretnemo, otvorimo mu svoje srce, da, kao ova žena, dodirnemo Njegove haljine. Jer, ulazeći u bliskost s Isusom, bivaju ozdravljeni naši osjećaji.

To Isus želi. Čitamo da se Isus, unatoč tomu što ga mnoštvo čvrsto pritišće, osvrće oko sebe kako bi vidio tko ga je dotaknuo. To je Isusov pogled: toliko je ljudi, ali On traži lice i srce puno vjere. Ne gleda na ono općenito, već na osobu. Ne zaustavlja se pred ranama i pogrješkama iz prošlosti, već nadilazi grijehe i predrasude. Ne zaustavlja se na izvanjskom, dopire do srca. I  ozdravlja baš nju, koju su svi odbacili. Nježno ju naziva 'kćerkom' (r. 34) i hvali njezinu vjeru vraćajući joj povjerenje u sebe.

Sestro, brate, dopusti Isusu da pogleda i izliječi tvoje srce. A ako si već osjetio Njegov nježan pogled na sebi, čini i ti kao i On. Osvrni se oko sebe: vidjet ćeš da se mnogo ljudi koji žive pokraj tebe (i koje susrećeš svakog dana) osjeća povrijeđeno i usamljeno, treba im ljubavi. Isus od tebe traži pogled koji se ne zaustavlja na vanjštini, već ide (ravno) u srce; pogled koji ne osuđuje, već prihvaća. Jer samo ljubav liječi život.
Neka nam Djevica Marija, Utjeha žalosnih, pomogne da one ranjena srca koje susretnemo na putu obdarimo nježnošću.

Poslije Angelusa

Povodom današnjeg Dana za mir na Istoku, pozivam sve da zazivaju Božje milosrđe i mir za to područje. Neka Gospodin podrži napore onih koji rade na dijalogu i bratskom suživotu na Bliskom istoku, gdje je kršćanska vjera rođena i živa, unatoč patnji. Neka Bog uvijek udijeli snagu, ustrajnost i hrabrost tim dragim narodima.

Upućujem srdačnu dobrodošlicu svima vama, Rimljani, i vama koji ste došli iz drugih zemalja. Neka posjet grobovima svetog Petra i Pavla osnaži u vama ljubav za Krista i Crkvu.

Svima želim ugodnu nedjelju. I molim vas, nemojte zaboraviti moliti za mene. Dobar tek i do viđenja!