Navještaj je u Duhu Svetomu
Papinu katehezu izrečenu u srijedu 6. prosinca 2023. na općoj audijenciji prenosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan! Dobro došli svi!
I danas sam zamolio pomoć mons. Campanellia da pročita umjesto mene katehezu jer još uvijek imam poteškoća. Puno sam bolje, ali teško mi je ako puno govorim. Zbog toga će on govoriti umjesto mene.
Draga braćo i sestre, u prijašnjim katehezama vidjeli smo da je navještaj Evanđelja radost, da je za sve i upućeno je danas. Danas otkrivamo još jednu bitnu značajku: navještaj se mora dogoditi u Duhu Svetomu. Zapravo, za "priopćavanje Boga" nije dovoljna radosna vjerodostojnost svjedočanstva, univerzalnost navještaja i aktualnost poruke. Bez Duha Svetoga svaki je žar isprazan i lažno apostolski: bio bi samo naš i ne bi urodio plodom.
U ''Evangelii gaudium'' podsjetio sam da je "Isus prvi i najveći evangelizator"; da "u svakom obliku evangelizacije prvenstvo uvijek pripada Bogu", koji nas je "želio pozvati na suradnju s njim i potaknuti nas snagom svoga Duha" (br. 12). To je prvenstvo Duha Svetoga! Stoga Gospodin uspoređuje dinamizam Kraljevstva Božjega s ''čovjekom koji baca sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako'' (Mk 4,26-27). Duh je protagonist, On uvijek prethodi misionarima i čini da plodovi niču. To nas jako tješi! I pomaže nam razjasniti još nešto, jednako odlučujuće: to jest da Crkva u svom apostolskom žaru ne naviješta samu sebe, nego milost, dar, a Duh Sveti je upravo Dar Božji, kako je Isus rekao ženi Samarijanki (usp. Iv 4,10).
Međutim, prvenstvo Duha ne smije nas odvesti u lijenost. Povjerenje ne opravdava nezalaganje. Životnost sjemena koje raste samo od sebe ne daje za pravo zemljoradnicima da zanemare polje. Isus je, dajući posljednje preporuke prije uzašašća na nebo, rekao: "Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci [...] sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Gospodin nam nije ostavio teološke materijale ili pastoralni priručnik za primjenu, nego Duha Svetoga koji nadahnjuje poslanje. A hrabra snalažljivost koju Duh ulijeva navodi nas da oponašamo Njegov način koji uvijek ima dvije značajke: kreativnost i jednostavnost.
Kreativnost, u naviještanju Isusa s radošću, svima i danas. U našem vremenu, koje nam ne pomaže da imamo religiozni pogled na život i u kojem je naviještanje na raznim mjestima postalo teže, zamornije i očito besplodno, može se pojaviti napast da se odustane od pastoralne službe. Možda tražimo utočište u zonama sigurnosti, kao što je uobičajeno ponavljanje stvari koje uvijek činimo, ili u primamljivim pozivima intimne duhovnosti, ili čak u krivo shvaćenom osjećaju središnjeg mjesta liturgije. To su iskušenja koja se maskiraju kao vjernost tradiciji, ali često su, umjesto odgovora Duhu, reakcija na osobno nezadovoljstvo. Za razliku od toga, pastoralna kreativnost, odvažnost u Duhu, goreći Njegovom misionarskom vatrom, dokaz je vjernosti Njemu. Stoga sam napisao da ''Isus Krist također može razbiti dosadne obrasce u koje se pretvaramo da ga zatočimo i iznenađuje nas svojom stalnošću božanske kreativnosti. Svaki put kad se pokušamo vratiti izvoru i želimo vratiti izvornu svježinu Evanđelja, pojavljuju se novi putovi, kreativne metode, drugi oblici izražavanja, rječitiji znakovi, riječi pune obnovljenog značenja za današnji svijet“ (Evangelii gaudium, 11).
To je kreativnost. Zatim jednostavnost, upravo zato što nas Duh vodi do izvora, do "prvog navještaja". Zapravo, to je "vatra Duha [...] koja čini da vjerujemo u Isusa Krista, koji nam svojom smrću i uskrsnućem objavljuje i priopćava beskrajno Očevo milosrđe" (ibid., 164). Ovo je prvi navještaj, koji "mora zauzeti središte evangelizacijske djelatnosti i svakoga pokušaja crkvene obnove". Ponovimo: ''Isus Krist te voli, dao je svoj život da te spasi, a sada je živ uz tebe svaki dan, da te prosvijetli, ojača, oslobodi'' (ibid).
Braćo i sestre, pustimo da nas Duh očara i zazivajmo ga svaki dan: neka On bude načelo našega bivanja i našega rada; neka bude na početku svake aktivnosti, susreta, okupljanja i navještaja. On oživljava i pomlađuje Crkvu: s Njim se ne trebamo bojati, jer On, koji je sklad, uvijek spaja kreativnost i jednostavnost, nadahnjuje zajedništvo i šalje u poslanje, otvara se različitosti i vodi natrag u jedinstvo. On je naša snaga, dah našeg navještaja, izvor apostolskog žara. Dođi, Duše Sveti!
