“Nemojte marginalizirati svoje bake i djedove, za vlastito dobro”

Drage bake i djedovi i dragi unuci, dobro jutro i dobro došli!

Pozdravljam mons. Vincenza Pagliu i sve one koji su surađivali u organizaciji ovog trenutka slavlja, a posebna zahvala ide brojnim likovima iz predstave koji su htjeli sudjelovati. Hvala vam!

Lijepo vas je ovdje primiti, bake i djedove, unuke, mlade i stare. Danas ćemo vidjeti, kako kaže Psalam, kako je lijepo biti zajedno (usp. 133). Dovoljno je pogledati se da biste se razumjeli, jer među vama je ljubav. I želio bih da na trenutak razmislimo o tome: o činjenici da nas ljubav čini boljima, čini nas bogatijima i mudrijima u svakoj dobi.

Prvo: ljubav nas čini boljima. I vi to pokazujete ljubeći jedni druge. I to vam govorim kao "djed", želeći podijeliti s vama uvijek mladu vjeru koja spaja generacije. Dobio sam je i ja od bake. Od nje sam prve naučio upoznati Isusa koji nas ljubi, koji nas nikad ne ostavlja same i koji nas potiče da i mi budemo blizu i da nikad nikoga ne odbacujemo.  Od nje sam čuo priču o obitelji u kojoj je bio djed koji je, kad više nije dobro jeo za stolom i prljao se, bio maknut i natjeran da jede sam. Nije to bilo dobro, dapače, bilo je jako loše! Tada je unuk počeo izrađivati nešto s čekićem i čavlima. Nakon nekoliko dana otac ga je upitao što radi. Odgovorio je: “Napravit ću ti stol pa ćeš sam jesti kad ostariš!” To mi je ispričala moja baka i ne ću to nikad zaboraviti. 

Nemojte ni vi to zaboraviti jer samo kad smo zajedno u ljubavi, ne isključujući nikoga, postajemo bolji, čovječniji! Ne samo to, postajemo i bogatiji. Naše društvo je puno ljudi koji su specijalizirani za puno toga, puno znanja i korisnih sredstava za svakoga. Međutim, ako nema dijeljenja i ako svi misle samo na sebe, sve je bogatstvo izgubljeno, dapače, pretvara se u osiromašenje čovječanstva. To je veliki rizik za naše vrijeme: siromaštvo rascjepkanosti i sebičnosti. Sjetimo se, na primjer, nekih izraza koje koristimo kad govorimo o "svijetu mladih", o "svijetu starih”, o “svijetu ovoga i onoga”... Ali, samo je jedan svijet i sastoji se od brojnih stvarnosti koje su različite upravo zato da se međusobno pomažu i nadopunjuju: generacije, narodi i sve razlike, ako su usklađene, mogu otkriti, poput velikog dijamanta, čudesan sjaj čovjeka i svega stvorenoga. Vaš zajednički život uči vas da različitosti ne stvaraju razdore među nama! Da se ne usitni dijamant ljubavi, najljepše blago koje nam je Bog dao.

Ponekad čujemo izraze poput: "misli na sebe", "ne trebaš nikoga". To su lažni izrazi koji obmanjuju ljude, potičući ih da vjeruju da je dobro ne ovisiti o drugima, raditi sve sam, živjeti kao otoci, no to su stavovi koji samo stvaraju usamljenost. Kao, na primjer kad, zbog kulture odbacivanja, starije osobe ostaju same i moraju provoditi svoje posljednje godine života daleko od doma i voljenih. Razmislimo na trenutak: sviđa li nam se ovo? Nije li bolji svijet u kojem se nitko ne mora bojati da će završiti svoje dane sam? Naravno da jest. Zato izgradimo ovaj svijet zajedno ne samo razvijanjem programa pomoći već i osmišljavanjem različitih programa "postojanja" jednih za druge, u kojima se godine koje prolaze ne smatraju gubitkom koji nekoga umanjuje, već dobro koje raste i obogaćuje sve: i kao takvi su cijenjeni, a ne manje vrijedni.

I to nas dovodi do posljednjeg aspekta: ljubavi koja nas čini mudrijima. Dragi unuci, vaši bake i djedovi, oni su sjećanje na svijet bez sjećanja, a "kad jedno društvo izgubi sjećanje, s njim je gotovo". (Govor Zajednici Sant'Egidio, 15. lipnja 2014.). Slušajte ih, posebno kad oni svojom ljubavlju i svojim svjedočanstvom njeguju najvažnije osjećaje koji se ne dobivaju silom, ne pojavljuju se s uspjehom, ali ispunjavaju život.

Nije slučajnost da su dvoje starijih ljudi, volim se sjetiti te bake i djeda, Šimuna i Ane, prepoznali Isusa kad su ga Marija i Josip donijeli u Jeruzalemski hram (usp. Lk 2,22-38). Uzeli su ga u naručje i shvatili, samo su oni shvatili, ono što se događalo: to jest, da je Bog bio tamo, prisutan, i da ih je gledao očima Djeteta. Razumijete li? Samo su oni shvatili, kad su vidjeli Malog Isusa, da je stigao Mesija, Spasitelj kojeg su svi iščekivali.

Stariji vide daleko, jer su živjeli puno godina i imaju nas puno toga naučiti: na primjer, koliko je rat loš. Ja sam to davno naučio od svog djeda koji je proživio Prvi svjetski rat i svojim mi je pričama objasnio da je rat užas koji se nikad ne smije događati.

Potražite svoje bake i djedove i nemojte ih marginalizirati, za vlastito dobro. ''Marginalizacija starijih [...] kvari sva razdoblja života, ne samo starost.'' (Kateheza, 1. lipnja 2022.)
Vi naprotiv, naučite mudrost iz njihove snažne ljubavi, ali i iz njihove krhkosti, "učiteljice" koja je sposobna poučavati bez riječi, pravi protuotrov protiv otvrdnuća srca. Pomoći će vam da ne zaglavite u sadašnjosti i da uživate u životu kao odnosu (usp. Benedikt XVI., Pozdrav u staračkom domu “Živjeli starci”, 12. studenoga 2012.). 

Ali ne samo to: kad ste vi, bake i djedovi i unuci, stari i mladi, zajedno, kad se često viđate i čujete, kad se brinete jedni o drugima, vaša je ljubav dašak čistog zraka koji osvježava svijet i društvo i čini sve nas jačima i izvan rodbinskih veza.

To je poruka koju nam je i Isus dao  na križu kad je ''ugledao majku i pored nje učenika kojega je ljubio, te reče njegovoj majci: ‘Ženo, evo ti sina!’ A učeniku reče: ‘Evo ti majke!’ I od toga časa uze je učenik k sebi'' (Iv 19,26-27).
Tim riječima nam je povjereno čudo koje treba ostvariti: ljubiti jedni druge kao jedna velika obitelj.

Dragi prijatelji, hvala vam što ste ovdje i hvala vam za ono što činite u Zakladi ''Età Grande / Kasna dob''. Zajedno, ujedinjeni, primjer ste i dar svima. U mojim ste molitvama, blagoslivljam vas i molim vas, nemojte zaboraviti moliti za mene.