''Ostvarimo svoj poziv i budimo Kristov miris u svijetu''
U katehezi na općoj audijenciji srijedom papa Franjo govorio je o Duhu Svetomu u Isusovu okruženju.
Katehezu pape Franje donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas razmišljamo o Duhu Svetom koji dolazi k Isusu u krštenju na Jordanu i iz Njega se širi u Njegovo tijelo koje je Crkva. U Evanđelju po Marku prizor Isusova krštenja opisan je na sljedeći način: ''Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: 'Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!''' (Mk 1,9-11). Tako piše u Evanđelju po Marku.
Cijelo se Trojstvo sastalo u tom trenutku na obalama Jordana! Tu je Otac koji se uprisutnjuje svojim glasom; tu je Duh Sveti koji silazi na Isusa u obliku goluba i tu je Onaj koga Otac proglašava svojim ljubljenim Sinom, Isus. To je jako važan trenutak Objave i povijesti spasenja. Dobro je više puta pročitati taj odlomak Evanđelja.
Što se dogodilo toliko važno u Isusovu krštenju da su o tome govorili svi evanđelisti? Odgovor nalazimo u riječima koje Isus, nedugo nakon toga, izgovara u sinagogi u Nazaretu, s jasnim osvrtom na jordanski događaj: ''Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza'' (Lk 4,18).
U Jordanu je Bog Otac "pomazao Duhom Svetim", odnosno posvetio Isusa za Kralja, Proroka i Svećenika. U Starom zavjetu kraljevi, proroci i svećenici bili su pomazivani mirisnim uljem. U slučaju Krista, umjesto fizičkog ulja, postoji duhovno ulje koje je Duh Sveti, umjesto simbola je stvarnost. Sam Duh silazi na Isusa.
Isus je bio ispunjen Duhom Svetim od prvoga trenutka svoga utjelovljenja. Međutim, to je bila "osobna milost", neprenosiva; sada pak, ovim pomazanjem, prima puninu dara Duha za svoje poslanje koje će, kao poglavar, priopćiti svom Tijelu koje je Crkva, a to je svatko od nas. Stoga je Crkva novi "kraljevski, proročki i svećenički narod". Hebrejski izraz "Mesija" i odgovarajući grčki izraz "Krist, Hristos", koji se odnose na Isusa, znače "Pomazanik". Pomazan uljem radosti, uljem Duha Svetoga. Samo naše ime kao "kršćani" oci će objasniti u doslovnom smislu: kršćani su oni koji su "pomazani u nasljedovanju Krista" (usp sv. Ćiril Jeruzalemski, ''Mistagoška kateheza'', III. 1).
U Bibliji postoji psalam koji govori o mirisnom ulju, izlivenom na glavu velikog svećenika Arona i koje se slijeva na skute njegove haljine (usp. Ps 133,2). Ova pjesnička slika ulja koje silazi na haljinu Aronovu, kojom se opisuje sreća zajedničkog bratskog života, postala je duhovna i mistična stvarnost u Kristu i Crkvi. Krist je glava, naš Veliki svećenik, Duh Sveti je miomirisno ulje, a Crkva je tijelo Kristovo u kojem se ono razlijeva.
Vidjeli smo zašto je Duh Sveti, u Bibliji, simboliziran vjetrom i, doista, dobio svoje ime po njemu, Ruah, Vjetar. Također se vrijedi zapitati zašto ga simbolizira ulje i koje praktične pouke možemo izvući iz ovog simbola. U misnom slavlju Velikog četvrtka, posvećujući ulje zvano "Krizma", biskup, govoreći o onima koji će primiti pomazanje u krštenju i krizmi, kaže ovako: ''Neka ovo pomazanje prodre u njih i posveti ih, da budu oslobođeni urođene pokvarenosti i posvećeni hram njegove slave, šireći miris svetog života". To je primjena koja potječe još od svetog Pavla, koji je Korinćanima napisao: "Jer Kristov smo miris Bogu" (2Kor 2,15). Pomazanjem postajemo miris. Osoba koja radosno živi svoje pomazanje miris je za Crkvu, za zajednicu, obitelj. Miriši na duhovni miris.
Znamo da, nažalost, katkad kršćani ne šire Kristov miris, nego loš miris vlastitog grijeha. Nemojmo nikada zaboraviti: grijeh nas udaljuje od Isusa. Grijeh od nas čini loše ulje. I ne zaboravite da najčešće đavao ulazi kroz džepove. Pazite na to! To nas ne smije odvratiti od obveze da, koliko možemo i svatko u svom okruženju, ostvarimo taj uzvišeni poziv da budemo Kristov dobar miris u svijetu. Kristov miris oslobađa se iz "plodova Duha", a to su "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost" (Gal 5,22). To kaže Pavao. Kako je lijepo susresti osobu koja ima ove vrline: osoba koja ljubi, koja je radosna, koja širi mir, koja je velikodušna, ne škrta, osoba koja je uslužna, dobra. Lijepi je susresti dobru osobu, osobu koja je vjerna i blaga, koja nije ohola. Tako će netko oko nas osjetiti dio mirisa Duha Kristova.
Zamolimo Duha Svetoga da budemo svjesni svoje pomazanosti, pomazani od Njega.
