Papa: ''Bog je najbogatiji od svih, bogat je samilošću i milosrđem''

''U Evanđelju današnje liturgije neki čovjek upućuje Isusu ovu molbu: 'Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu' (Lk 12,13). To je vrlo česta situacija, slični problemi i dalje su na dnevnom redu: kolika braća i sestre, koliki se članovi u obitelji, nažalost, prepiru i možda više jedni s drugima i ne razgovaraju, a sve zbog nasljedstva.'' Ovim riječima započeo je papa Franjo svoj nagovor prije molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Rimu.

''Odgovarajući tome čovjeku, Isus ne ulazi u pojedinosti, nego ide u samu srž podjela uzrokovanih posjedovanjem stvari, te jasno kaže: 'Klonite se i čuvajte svake pohlepe'. Što je pohlepa? To je neobuzdana lakomost za dobrima, stalna želja za bogaćenjem. To je bolest koja uništava ljude, jer glad za posjedovanjem stvara ovisnost. Pogotovo onaj tko ima mnogo, nikad nije zadovoljan: uvijek želi više, i to samo za sebe. Ali, tako više nije slobodan: navezan je, rob onoga što mu je paradoksalno moralo poslužiti da živi slobodno i radosno. Umjesto da se služi novcem, postaje sluga novca. Ali, pohlepa je opasna bolest i za društvo: zbog nje smo danas došli do drugih paradoksa, do nepravde kakve nikad ranije u povijesti nije bilo, gdje nekolicina ima mnogo, a mnogi malo. Pomislimo također na ratove i sukobe: želja za dobrima i bogatstvom gotovo je uvijek uključena. Koliki se samo interesi kriju iza rata! Jedan od njih svakako je trgovina oružjem. Ta trgovina sablazan je s kojom se ne možemo i ne smijemo pomiriti'', rekao je Sveti Otac.

''Isus nas danas uči da u središtu svega toga nisu samo neki moćnici ili određeni ekonomski sustavi, nego pohlepa koja je u svačijem srcu'', naglasio je, pa potaknuo da se zapitamo: ''Kako ja stojim s navezanošću na dobra, na bogatstvo? Tužim li se zbog onoga što mi nedostaje ili se znam zadovoljiti onim što imam? Jesam li u napasti, u ime novca i prilika koje mi se pružaju, žrtvovati odnose i vrijeme za druge? Nadalje, događa li mi se da na oltaru pohlepe žrtvujem zakonitost i poštenje? Rekao sam 'oltar', oltar pohlepe, ali zašto sam rekao 'oltar'? Zato što materijalna dobra, novac, bogatstvo mogu postati kult, pravo idolopoklonstvo. Stoga nas Isus opominje snažnim riječima. Kaže da se ne može služiti dvojici gospodara. I pazimo, ne kaže Bogu i đavlu, ne, ili dobru i zlu, nego Bogu i bogatstvu. Očekivalo bi se da kaže: 'Ne može se služiti dvojici gospodara, Bogu i đavlu.' Naprotiv On kaže: 'Bogu i bogatstvu'. Služiti se bogatstvima, da; služiti bogatstvu, ne: to je idolopoklonstvo, to je vrijeđanje Boga'', naglasio je Papa.

''Smije li se onda, mogli bismo pomisliti, željeti biti bogat?'' upitao je.

''Naravno da smije, štoviše, ispravno je to željeti, lijepo je postati bogat, ali bogati po Božjemu! Bog je najbogatiji od svih: bogat je samilošću, milosrđem. Njegovo bogatstvo nikoga ne osiromašuje, ne izaziva svađe i podjele. To je bogatstvo koje voli davati, razdavati, s drugima dijeliti. Braćo i sestre, zgrtanje materijalnih dobara nije dovoljno da bi se dobro živjelo, jer, kaže nadalje Isus, život ne ovisi o onome što netko posjeduje. Ovisi, naprotiv, o dobrim odnosima: s Bogom, s drugima, pa i s onima koji imaju manje. Zapitajmo se, dakle: kako se ja želim obogatiti? Po Božjemu ili po svojoj pohlepi? Vraćajući se na temu nasljedstva, koje nasljeđe želim iza sebe ostaviti? Novac u banci, materijalne stvari ili sretne ljude oko sebe, dobra djela koja se ne zaboravljaju, osobe kojima sam pomogao da rastu i sazrijevaju? Neka nam Majka Božja pomogne shvatiti koja su prava dobra u životu, dobra koja ostaju zauvijek'', zaključio je svoj nagovor Sveti Otac.

Nakon molitve Anglusa Papa se spomenuo svog šestodnevnog apostolskog putovanja u Kanadu.

''Namjeravam o tome govoriti na općoj audijenciji u iduću srijedu, ali sada želim zahvaliti svima koji su omogućili to pokorničko hodočašće, počevši od građanskih vlasti, poglavica domorodačkih naroda i kanadskih biskupa. Od srca zahvaljujem svima koji su me pratili svojom molitvom. Hvala svima! Ni tijekom tog putovanja nisam prestao moliti za mučenički i napadnuti ukrajinski narod, moleći Boga da ga oslobodi biča rata. Ako se tu stvarnost sagleda objektivno, promatrajući štete koje rat svaki dan nanosi tome narodu, ali i čitavome svijetu, jedino razumno jest zaustaviti se i pregovarati. Neka Mudrost nadahne konkretne korake mira'', zaključio je.