Papa: "Bog se objavljuje oslobađajući i liječeći čovjeka, besplatnom ljubavlju koja spašava"

Današnji nagovor pape Franje prije molitve Angelusa donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje Evanđelje donosi vrlo lijepu Isusovu molitvu, koji se obraća Ocu govoreći: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima" ( Mt 11,25). Ali, o čemu Isus govori? I tko su maleni kojima se to otkriva? Zadržimo se na ovome: na djelima zbog kojih Isus slavi Oca i na malenima koji ih znaju primiti.

Ono zbog čega Isus slavi Oca. Malo prije toga Gospodin se prisjetio nekih svojih djela: "Slijepi progledaju [...] gubavi se čiste, [...] siromasima se naviješta Evanđelje" (Mt 11,5) i otkrio njihovo značenje, govoreći da su oni znakovi Božjeg djelovanja u svijetu. Poruka je, dakle, jasna: Bog se objavljuje oslobađajući i liječeći čovjeka, besplatnom ljubavlju koja spašava. Zato Isus slavi Oca, jer Njegova je veličina u ljubavi i On nikada ne djeluje izvan ljubavi. Ali, ovu veličinu u ljubavi ne razumiju oni koji si umišljaju da su veliki i stvaraju boga na vlastitu sliku: moćnog, nepopustljivog, osvetoljubivog. Drugim riječima, ne može primiti Boga kao Oca onaj tko je pun sebe, ohol, zabrinut samo za svoje interese, uvjeren da mu nitko ne treba. U vezi s tim Isus imenuje stanovnike triju bogatih gradova toga vremena, Korozaina, Betsaide i Kafarnauma, u kojima je izvršio brojna ozdravljenja, ali čiji su stanovnici ostali ravnodušni na Njegovo propovijedanje. Za njih su čuda bila samo spektakularni događaji, korisni za stvaranje vijesti i širenje tračeva: nakon što je nestalo prolaznog interesa, ostavili su ih po strani, kako bi se pozabavili nekim drugim novostima tog trenutka. Nisu znali primiti velike Božje stvari.

Maleni ih, pak, znaju prihvatiti i Isus zbog njih slavi Oca: "Slavim te", kaže, ''jer si malenima objavio Kraljevstvo nebesko''. Slavi ga zbog jednostavnih, koji imaju srce slobodno od preuzetnosti i sebeljublja. Maleni su oni koji se poput djece osjećaju potrebnima i nedostatnima, otvoreni su Bogu i dopuštaju da ih zadive Njegova djela. Znaju čitati Njegove znakove, diviti se čudima Njegove ljubavi!

Jedno pitanje za sve: ''Znamo li se diviti Božjim djelima?''

Braćo i sestre, ako bolje razmislimo, naš je život pun čudesa: pun je gesta ljubavi, znakova Božje dobrote, ali kad se suočimo s njima, čak i naše srce može ostati ravnodušno i naviknuti se, radoznalo, ali nesposobno zadiviti se, biti 'impresionirano'. 'Impresionirati': to je lijep glagol koji podsjeća na film fotografa. Evo ispravnog stava pred Božjim djelima: fotografirati u umu Njegova djela, tako da se utisnu u srce, a zatim ih razvijati u životu, kroz brojne geste dobra, tako da "fotografija" Boga, ljubav, postaje sve sjajnija u nama i sjaji kroz nas.

A sada se zapitajmo: u bujici vijesti koje nas preplavljuju, znam li se, kako nam Isus danas pokazuje, zaustaviti na velikim djelima koja Bog čini? Dopuštam li da me kao dijete zadivi dobro koje tiho mijenja svijet? I blagoslivljam li Oca svaki dan za Njegova djela?

Neka nam Marija, koja se radovala u Gospodinu, omogući da se divimo Njegovoj ljubavi i da ga slavimo u jednostavnosti.