Papa: ''Dobro živjeti znači ulaziti u dubinu sebe, shvaćajući ono što je zaista važno pred Bogom''
''Samo ako, kroz tišinu i molitvu, napravimo prostor Isusu, koji je Riječ Očeva, moći ćemo se osloboditi praznih riječi i tračeva.''
Prije molitve Angelusa na Trgu sv. Petra u Rimu papa Franjo osvrnuo se na Evanđelje Druge nedjelje došašća koje nam govori o Ivanu Krstitelju, preteči Isusa, i opisuje ga kao "glas koji viče u pustinji".
''Pustinja, prazno mjesto gdje nema komunikacije, i glas, sredstvo izražavanja, čine se kao dvije kontradiktorne slike, ali spajaju se u Ivanu Krstitelju. Razmislimo kratko o tome'', započeo je svoj nagovor Sveti Otac.
Pustinja. Ivan propovijeda tamo blizu rijeke Jordana, u blizini mjesta gdje je njegov narod, mnogo stoljeća ranije, ušao u obećanu zemlju. Čineći tako kao da govori: da bismo čuli Boga, moramo se vratiti na mjesto gdje nas je četrdeset godina pratio, štitio i odgajao u pustinji. To je mjesto tišine i bitnosti, gdje si ne možemo priuštiti gubljenje vremena na beskorisne stvari, već se moramo usredotočiti na ono što je nužno za život, istaknuo je Papa.
''Evo uvijek aktualnog podsjetnika: da bismo napredovali putem života, potrebno je osloboditi se 'viška', jer dobro živjeti ne znači napuniti se beskorisnim stvarima, već se osloboditi suvišnog, ulazeći u dubinu sebe, shvaćajući ono što je zaista važno pred Bogom. Samo ako, kroz tišinu i molitvu, napravimo prostor Isusu, koji je Riječ Očeva, moći ćemo se osloboditi praznih riječi i tračeva. Pjesnik iz dvadesetog stoljeća, Clemente Rebora, o svojem obraćenju napisao je lijep stih: 'Riječ ušutka moje blebetanje!' (Curriculum vitae). Tišina i umjerenost, u riječima, u upotrebi stvari, medija i društvenih mreža, nisu samo 'cvjetići' ili vrline, već su bitni elementi kršćanskog života'', rekao je Sveti Otac.
I dolazimo do druge slike, slike glasa. Glas je sredstvo kojim izražavamo ono što mislimo i nosimo u srcu. Shvaćamo stoga da je vrlo povezan sa šutnjom, jer izražava ono što sazrijeva unutar nas, iz slušanja onoga što Duh sugerira, naglasio je.
''Ako ne znamo šutjeti, teško je da imamo nešto dobro reći; dok je što pažljivija tišina, to jača riječ postaje. Nije slučajno što Ivan Krstitelj počinje svoju misiju nakon što je boravio u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. Snaga proročkoga glasa povezana je s iskrenošću njegova iskustva i jasnoćom njegova srca. On je čovjek pokajanja koji poziva na pokajanje, svjedok čije riječi proizlaze iz duše. Zato njegov glas nije ostao nečujan, već je sposoban utjecati na živote drugih i činiti mnogo dobra. Također može biti tako i za nas i naše riječi'', objasnio je papa Franjo.
''Možemo se zapitati: kakvo mjesto zauzima tišina u mojim danima? Je li to prazna tišina, možda ona koja nas guši, ili prostor slušanja, molitve, mjesto gdje čuvam srce? Živim li umjereno ili je moj život pun nepotrebnih stvari? Iako to može značiti ići protiv struje, cijenimo tišinu, umjerenost i slušanje'', potaknuo je papa Franjo.
''Marijo, Djevice šutnje, pomozi nam da volimo pustinju, da postanemo vjerodostojni glasovi koji najavljuju Tvoga Sina koji dolazi'', zaključio je svoj podnevni nagovor papa Franjo prije molitve Anđeoskog pozdravljenja.
