Papa: 'Društvo koje stavlja u središte interese umjesto ljude, društvo je koje ne stvara život'

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Uvodna scena Evanđelja, u današnjoj liturgiji (usp. Iv 6,24-35), predstavlja nam neke lađe koje se kreću prema Kafarnaumu: mnoštvo traži Isusa. Mogli bismo pomisliti da je to jako dobra stvar, no Evanđelje nas ipak uči da nije dovoljno tražiti Boga, moramo se zapitati i zašto ga tražimo. Isus potvrđuje: 'Tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se' (r. 26). Zapravo, ljudi su bili svjedoci čuda umnažanja kruhova, ali nisu shvatili značenje te geste: zaustavili su se na vanjskom čudu i materijalnom kruhu.

Evo prvoga pitanja koje si možemo postaviti: zašto tražimo Gospodina? Koji su razlozi naše vjere? Moramo to razabrati, jer među mnogim iskušenjima postoji jedno koje bismo mogli nazvati idolopokloničkim iskušenjem. To nas tjera tražiti Boga za vlastitu upotrebu i potrošnju, da bismo riješili probleme, da bismo, zahvaljujući Njemu, imali ono što sami ne možemo steći. Ali, na taj način vjera ostaje površna i utemeljena samo na čudesima: tražimo Boga da bismo se nasitili, a kad smo siti, onda ga zaboravimo. U središtu ove nezrele vjere nema Boga, postoje samo naše potrebe. Ispravno je predstaviti svoje potrebe Srcu Božjem, ali Gospodin, koji djeluje iznad naših očekivanja, želi živjeti s nama prije svega u odnosu ljubavi. I prava ljubav je bezuvjetna, besplatna: ne volimo zato da bismo zauzvrat primili uslugu!

Može nam pomoći drugo pitanje, ono koje mnoštvo postavlja Isusu: 'Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?' (r. 28). Kao da su ljudi, izazvani Isusom, govorili: 'Kako možemo pročistiti svoje traženje Boga? Kako prijeći iz čarobne vjere, koja misli samo na vlastite potrebe, u vjeru koja se sviđa Bogu? ' I Isus pokazuje put: odgovara da je Božje djelo prihvatiti Onoga koga je Otac poslao, to jest Njega samog, Isusa. To nije dodavanje vjerskih običaja niti poštovanje posebnih propisa, nego prihvaćanje Isusa u život, proživljavanje života u ljubavi s Njim. On će pročistiti našu vjeru. Sami ne možemo. Ali, Gospodin želi odnos ljubavi s nama: prije stvari koje primamo i radimo, postoji On koga treba ljubiti. S Njim postoji odnos koji nadilazi logiku interesa i računice.

To vrijedi u odnosu na Boga, ali i u našim ljudskim i društvenim odnosima: kada prije svega tražimo zadovoljenje svojih potreba, riskiramo koristiti ljude i iskorištavati situacije u vlastitu korist. Društvo koje stavlja u središte interese umjesto ljude, društvo je koje ne stvara život. Evanđelje nas poziva na ovo: umjesto da se brinemo samo oko materijalnog kruha koji nas hrani, trebamo primiti Isusa kao kruh života i, polazeći od prijateljstva s Njim, učiti ljubiti jedni druge. Besplatno i bez računice. Pomolimo se sada Presvetoj Djevici, Njoj koja je s Bogom živjela najljepšu priču ljubavi, da nam udijeli milost da se otvorimo susretu s Njezinim Sinom.