Papa: ''Evangelizatorsko poslanje temelji se na svjedočanstvu bratske ljubavi''

Tradicionalni Papin nagovor prije molitve Angelusa prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar vam dan!

U Evanđelju današnje nedjeljne liturgije čitamo da ''odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.'' (Lk 10,1). Šalje po dvojicu učenika, ne jednog po jednog. Moglo bi se činiti da ići nekamo udvoje, s praktične strane, nosi više poteškoća nego prednosti. Postoji opasnost da se to dvoje ne slaže, da imaju različit ritam hodanja, da se jedan od njih umori ili razboli tijekom puta, prisiljavajući tako drugoga da se zaustavi. S druge strane, kad ste sami, čini se da putovanje postaje brže i lakše. No, Isus ne misli tako: pred sobom ne šalje pojedince, nego učenike koji idu dva po dva. Zapitajmo se: koji je razlog ovakvom Gospodinovu izboru?

Zadatak je učenika ići u sela i pripremati narod da dočeka Isusa; i upute koje im On daje nisu toliko o tome što bi trebali reći koliko o tome kakvi bi trebali biti: o svjedočanstvu koje treba pružiti, a ne o riječima koje treba izreći. Zapravo, On ih opisuje kao radnike: to jest, pozvani su raditi, evangelizirati svojim ponašanjem. I prva konkretna radnja kojom učenici ostvaruju svoje poslanje upravo je ona da idu po dvojica. Oni nisu ''slobodni strijelci'', propovjednici koji ne znaju drugomu dati riječ. Prije svega, sam život učenika naviješta Evanđelje: njihovo znanje kako da budu zajedno, njihovo međusobno poštovanje, njihov nedostatak želje da pokažu da su sposobniji od drugih, jednodušno pozivanje na jedinoga Učitelja.

Mogu se razraditi savršeni pastoralni planovi, provesti dobro napravljene projekte, organizirati do najsitnijih detalja; može se sazvati mnoštvo i imati mnogo sredstava; ali ako nema raspoloživosti za bratstvo, evanđeosko poslanje ne napreduje. Jednom je misionar govorio o tome kako je sa subratom otišao u Afriku. Nakon nekog vremena ipak su se razdvojili, on je ostao u selu gdje je uspješno proveo niz građevinskih aktivnosti za dobrobit zajednice. Sve je dobro išlo. Ali, jednog mu je dana sinulo: shvatio je da je njegov život život dobrog poduzetnika, uvijek usred gradilišta i knjigovodstvenih papira! Tada je upravljanje prepustio drugima i pridružio se bratu. Tako je shvatio zašto je Gospodin poslao svoje učenike ''po dva'': evangelizatorsko poslanje ne temelji se na osobnom aktivizmu, odnosno na ''činjenju'', nego na svjedočanstvu bratske ljubavi, također kroz poteškoće koje nosi zajednički život.

Možemo se stoga zapitati: kako drugima prenosimo dobru vijest Evanđelja? Činimo li to u bratskom duhu i stilu, ili na način svijeta, da smo glavni, konkurentni i učinkoviti? Zapitajmo se, imamo li sposobnost surađivati, znamo li zajednički donositi odluke, iskreno poštujući one oko sebe i uvažavajući njihovo stajalište? Zapravo, prije svega, na taj način život učenika otkriva život Učitelja, stvarno ga naviještajući drugima.

Neka nas Djevica Marija, Majka Crkve, nauči pripravljati put Gospodinu svjedočeći bratstvo.