Papa Franjo: 'Biblija je mjesto gdje se Bog susreće s čovjekom'

Riječi Svetoga pisma nisu bile napisane da bi ostale zatočene na papirusu, pergameni ili papiru, nego kako bi ih prihvatila osoba koja moli, dajući da prokliju u njezinu srcu.

Molitva je ponovno bila u središtu kateheze pape Franje na općoj audijenciji, koja je i danas, kao što se događa u posljednje vrijeme, održana u biblioteci Apostolske palače.

– Bibliju se ne može čitati poput nekog romana – primijetio je Papa te podsjetio da Katekizam Katoličke Crkve ističe da čitanje Svetoga pisma valja popratiti molitvom kako bi se mogao održati razgovor između Boga i čovjeka.

Kako prenosi Vatican News, Sveti Otac poručio je kako se može moliti krećući od nekog odlomka iz Biblije.

– Onaj redak u Bibliji napisan je i za mene, prije mnogo stoljeća, kako bi mi donio Božju riječ. Napisan je za svakoga od nas. Svim se vjernicima dogodi to iskustvo: odlomak iz Svetoga pisma koji sam više puta čuo, jednoga mi dana iznenada govori i prosvijetli situaciju koju proživljavam. Ali, važno je da toga dana budem tamo, na susretu s tom Riječi – istaknuo je Papa.

Govoreći o vrsti novoga utjelovljenja Riječi, papa Franjo kazao je da smo mi 'svetohraništa' u koja Božje riječi žele ući i tamo biti čuvane kako bi mogle posjetiti svijet. Međutim, ne treba instrumentalizirati Sveto pismo, rabeći ga da bismo potvrdili vlastito filozofsko i moralno viđenje, nego se trebamo nadati susretu.

– Malo mi smeta kad čujem kršćane koji retke iz Biblije recitiraju kao papige. Jesi li se uz taj redak susreo s Gospodinom? Nije problem samo u pamćenju; problem je pamćenja srca, onoga koje te otvara za susret s Gospodinom. Ta riječ, taj redak, vode te na susret s Gospodinom – poručio je Papa.

Dodao je kako Sveto pismo trebamo čitati kako bi ono 'čitalo nas'. Milost je ako se prepoznamo u nekoj osobi ili nekoj situaciji. Biblija nije napisana za neki neodređeni ljudski rod, nego za nas, muškarce i žene od krvi i mesa, za mene. Riječ Božja, prožeta Duhom Svetim, kad je primljena otvorena srca, ne ostavlja sve kao što je bilo prije. Nešto promijeni.

Papa Franjo potom se osvrnuo na oblik molitve, nastao u kontekstu samostanā, a danas se proširio i u župama; riječ je o 'Lectio divina'. Pod tim oblikom molitve podrazumijeva se pozorno čitanje odlomka iz Biblije, u 'poslušnosti tekstu' kako bi se shvatilo njegovo značenje. Onda se započinje dijalog s pročitanim riječima, razmatrajući ih i pitajući se što mi one govore. Na kraju, 'Lectio divina' predviđa trenutak kontemplacije.

– Riječi i misli prepuštaju mjesto ljubavi kao među zaljubljenima kojima je katkad dovoljno pogledati se u tišini. Kroz molitvu, Božja riječ nastanjuje se u nama i mi boravimo u njoj. Riječ nadahnjuje dobre namjere i podupire djelovanje; daje nam snagu i mir, a i kad nas stavlja u krizu, daje nam mir. U lošim i kompliciranim danima osigurava srcu jezgru pouzdanja i ljubavi koja ga štiti od napada Zloga. Tako Riječ Božja postaje tijelo, dopuštam si upotrijebiti tu riječ, postaje tijelo u onima koji ju primaju u molitvi – kazao je Papa.

Na kraju je istaknuo kako je kršćanski život istodobno djelo poslušnosti i kreativnosti. Dobar kršćanin treba biti poslušan, jer sluša Božju riječ; i treba biti kreativan, jer u sebi ima Duha Svetoga koji ga potiče da ju primjenjuje.

– Sveto pismo neiscrpno je blago. Neka nam Gospodin, svima nama, dade da sve više crpimo iz njega, kroz molitvu – rekao je na kraju papa Franjo.