Papa Franjo: 'Crkva je pozvana naviještati Radosnu vijest počinjući od periferije'

Papa Franjo: 'Crkva je pozvana naviještati Radosnu vijest počinjući od periferije'

U svom govoru na općoj audijenciji papa Franjo obratio se svima okupljenima osvrnuviši se na riječi iz pročitanog ulomka iz Staroga zavjeta.

Autor
Laudato/N.M.
Fotograf
Daniel Ibáñez
Objavljeno:
 
17.11.2021 11:42

 

Dana 8. prosinca 1870. bl. Pio IX. svetog Josipa proglasio je zaštitnikom sveopće Crkve. Nakon 150 godina od tog događaja živimo posebnu godinu posvećenu svetom Josipu, a u apostolskom pismu 'Patris corde' prikupio sam neka razmišljanja o njegovu liku. Nikad kao danas, u ovom vremenu obilježenom globalnom krizom s raznim komponentama, on nam može biti podrška, utjeha i vodič. Zbog toga je papa Franjo odlučio posvetiti ciklus kateheza za koje se nada da će dodatno pomoći u tome da nas njegov primjer i svjedočanstvo prosvijetle.

– U Bibliji postoji više od deset likova koji nose ime Josip. Najvažniji od njih jest sin Jakova i Rahele, koji kroz razne peripetije od roba postaje druga najvažnija osoba u Egiptu nakon faraona (usp. Post 37 – 50). Ime Josip na hebrejskom znači 'Bog umnaža, Bog čini da raste'. To je želja, blagoslov utemeljen na povjerenju u Božju providnost, a posebno se odnosi na plodnost i rast djece. Upravo nam ovo ime otkriva bitan aspekt ličnosti Josipa iz Nazareta. On je čovjek pun vjere u Boga, u Njegovu providnost. Svaki njegov postupak o kojemu pripovijeda Evanđelje, vođen je sigurnošću da Bog 'čini da raste', 'povećava', 'dodaje', odnosno da Bog proviđa ostvarenje svog plana spasenja. I u tome je Josip iz Nazareta vrlo sličan Josipu iz Egipta.
Čak i glavne zemljopisne odrednice koje se odnose na Josipa: Betlehem i Nazaret, igraju važnu ulogu u razumijevanju njegova lika, kazao je papa Franjo.

U Starom zavjetu grad Betlehem naziva se imenom 'Beth Lechem', 'Kuća kruha', ili čak Efrata, zbog plemena koje se nastanilo na tom području. Na arapskom, međutim, naziv znači 'Kuća mesa', vjerojatno zbog velikog broja stada ovaca i koza u okolici. Nije slučajno da su, kad se Isus rodio, pastiri bili prvi svjedoci događaja (usp. Lk 2,8-20). U svjetlu priče o Isusu, ove aluzije na kruh i tijelo odnose se na euharistijsko otajstvo: Isus je 'kruh živi koji je s neba sišao' (usp. Iv 6,51). On će sam za sebe reći: 'Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni' (Iv 6,54).

Betlehem se u Bibliji spominje nekoliko puta, počevši od Knjige Postanka. Priča o Ruti i Noemi, ispripovijedana u maloj, ali predivnoj Knjizi o Ruti, također je povezana s Betlehemom. Ruta je rodila sina po imenu Obed, od kojeg se rodio Jišaj, otac kralja Davida. A upravo od Davidovih potomaka potječe Josip, zakoniti Isusov otac. O Betlehemu je prorok Mihej prorekao velike stvari: 'A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom' (Mih 5,1). Evanđelist Matej preuzet će ovo proročanstvo i povezati ga s pričom o Isusu, kao i s njegovim očitim ispunjenjem. Doista, Sin Božji ne bira Jeruzalem za mjesto svog utjelovljenja, već Betlehem i Nazaret, dva mjesta na periferiji, daleko od buke kronika i moćnika vremena. Ipak, Jeruzalem je bio grad ljubljen od Gospodina (usp. Iz 62,1-12), 'sveti grad' (Dn 3,28), odabran od Boga da tamo prebiva (usp. Zah 3,2; Ps 132,13). U njemu su živjeli zakonoznanci, pismoznanci i farizeji, glavari svećenički i narodne starješine (usp. Lk 2,46; Mt 15,1; Mk 3,22; Iv 1,19; Mt 26,3).

– Eto zašto nam odabir Betlehema i Nazareta govori da je periferija i marginalizacija Božji odabir. Ne shvaćati ovu stvarnost ozbiljno, jednako je neshvaćanju ozbiljno Evanđelja i Božjeg djela koje se nastavlja očitovati u zemljopisnim i egzistencijalnim periferijama. Na poseban način Isus traži grješnike, ulazi u njihove domove, razgovara s njima, poziva ih na obraćenje. Ali, ide tražiti i one koji nisu učinili zlo, nego su ga pretrpjeli: bolesne, gladne, siromahe, posljednje – nastavio je Papa u svom govoru. 

U tom pogledu tadašnje društvo nije se u mnogočemu razlikovalo od našeg. I danas postoji središte i periferija. A Crkva zna da je pozvana naviještati Radosnu vijest počinjući od periferije. Josip, stolar iz Nazareta koji se uzda u Božji plan za svoju mladu zaručnicu i za sebe, podsjeća Crkvu da usmjeri svoj pogled na ono što svijet namjerno zanemaruje. Podsjeća svakoga od nas da cijenimo ono što drugi odbacuju. U tom smislu on je uistinu majstor bitnog: podsjeća svakoga od nas da ono što je uistinu vrijedno ne privlači našu pozornost, već zahtijeva strpljivo razlučivanje da bi se otkrilo i vrednovalo. Molimo ga da zagovara kako bi se cijela Crkva povratila ovaj pogled, sposobnost razlučivanja i vrednovanja bitnoga. Krenimo iz Betlehema, krenimo iz Nazareta.

Danas želim poslati poruku svim muškarcima i ženama koji žive na najzaboravljenijim zemljopisnim periferijama svijeta ili koji žive u situacijama egzistencijalne marginalizacije: da u svetom Josipu nađete svjedoka i zaštitnika u kojega se možete ugledati. Njemu se možemo obratiti ovom molitvom:

Sveti Josipe, ti koji si se uvijek povjeravao Bogu, i svoje odluke činio povjeravajući se Njegovoj providnosti, nauči nas ne oslanjati se na svoje planove, nego na Njegove planove ljubavi. Ti koji dolaziš s periferija, pomogni nam promijeniti i usmjeriti svoj pogled prema periferijama i onomu što svijet odbacuje i stavlja na margine. Osnaži one koji se osjećaju sami i podrži one koji se u tišini zalažu za zaštitu života i ljudsko dostojanstvo. 
 

Fotogalerija

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Vatikan