Papa Franjo: Isus je Očeva ruka koja nas nikada ne napušta
Prije molitve Anđeo Gospodnji na Trgu svetoga Petra papa Franjo istaknuo je kako je Isus Očeva ruka koja nas nikad ne napušta, koja je ujedno snažna i vjerna Očeva ruka koja uvijek želi samo naše dobro.
Sveti Otac je na Trgu Svetog Petra pred okupljenim vjernicima kazao kako vjerovati znači usred oluje okrenuti se Bogu.
- Evanđelje današnje liturgije govori o Isusu koji hodi po olujnom moru (Mt 14,22-33). Nakon što je mnoštvo nahranio s pet kruhova i dvije ribe, kao što smo čuli prošle nedjelje, Isus je naredio učenicima da se popunu na lađu i da se vrate na drugu stranu obale. Ljude je otpustio i kako bi molio, sam se popeo na goru, te je uronio u zajedništvo s Ocem.
Tijekom noćnog prelaska na drugu stranu mora, lađu s učenicima zahvatila je oluja. U određenom su trenutku vidjeli da netko hoda po moru i ide prema njima. Bili su potreseni i pomislili su da je utvara, te su od straha kriknuli. Isus ih je ohrabrio: 'Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!' Petar mu je onda odgovorio: 'Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!', Isus mu je rekao: 'Dođi!' Petar je sišao s lađe i napravio nekoliko koraka, potom su ga vjetar i valovi prestrašili i počeo je tonuti. Kriknuo je: 'Gospodine, spasi me!' Isus ga je uhvatio za ruku i rekao: 'Malovjerni, zašto si posumnjao?' - podsjetio je Papa.
Papa Franjo je nastavio riječima koje potiču na potpuno predanje i povjerenje Ocu.
- Taj je događaj poziv da se s povjerenjem, u svakom trenutku svojega života, osobito u vrijeme kušnje i nevolje, prepustimo Bogu. Kada snažno osjećamo sumnju i strah i kad nam se čini da tonemo, ne smijemo se sramiti vapiti kao apostol Petar: 'Gospodine, spasi me!'. To je dobra molitva! Tu Isusovu gestu kako odmah pruža ruku i hvata ruku svojeg prijatelja, treba dugo kontemplirati. To je Isus, to je Očeva ruka koja nas nikad ne napušta, snažna i vjerna Očeva ruka koja uvijek želi samo naše dobro.
Bog nije vihor, požar ili potres, kao što nas u prvom čitanju današnje liturgije podsjeća događaj o proroku Iliji. Bog je šapat laganog i blagog lahora koji se ne nameće, nego traži da ga se sluša (1Kr 19,11-13). Imati vjere znači usred oluje držati svoje srce okrenuto Bogu, njegovoj ljubavi i očinskoj nježnosti. To je Isus želio naučiti Petra i učenike, a danas i nas. Dobro zna da je naša vjera siromašna i da naš put može biti mukotrpan, te da ga mogu presjeći neprijateljske snage - istaknuo je Sveti Otac.
- No On je Uskrsli, Gospodin koji je prošao kroz smrt kako bi nas spasio – rekao je Sveti Otac i dodao – Još prije nego što ga počnemo tražiti, prisutan je pokraj nas. Podižući nas iz naših padova, pomaže nam da rastemo u vjeri. Lađa, na milost i nemilost oluje, slika je Crkve koja u svako vrijeme nailazi na protivne vjetrove, ponekad vrlo velike kušnje; pomislimo samo na određene duge i ljute progone prošloga stoljeća.
Crkva u tim situacijama može biti u napasti i misliti da ju je Bog napustio. Zapravo, upravo se u tim trenutcima ističe svjedočanstvo vjere, ljubavi i nade. Prisutnost je Krista uskrsloga u njegovoj Crkvi ta koja daruje milost svjedočanstva sve do mučeništva iz kojega klijaju novi kršćani, te plodovi pomirenja i mira za cijeli svijet. Kada životna tama i oluje dovedu u krizu naše povjerenje u Boga, neka nam zagovor Presvete Djevice Marije pomogne ustrajati u vjeri i bratskoj ljubavi – zaključio je papa Franjo.
