Papa Franjo: "Isus nas, uzašavši na nebo, kao na 'užetu' vuče sa sobom"

Današnji nagovor pape Franje, koji je izrekao prije molitve Kraljice neba, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas se u Italiji i drugim zemljama slavi svetkovina Uzašašća Gospodinova. Evanđelje današnje liturgije kaže da je Isus, nakon što je apostolima povjerio da nastave Njegovo djelo, "bio uzdignut na nebo i sjeo zdesna Bogu" (Mk 16,19).

Isusov povratak Ocu ne pokazuje nam se kao odvajanje od nas, već kao nešto što nam prethodi na putu prema cilju. Kao kad se penješ prema vrhu u planini: hodaš, teško, i na kraju, na zavoju staze, horizont se otvori i vidiš krajolik. Tada cijelo tijelo pronalazi snagu da se suoči s posljednjim naporima. Cijelo tijelo, ruke, noge i svaki mišić, napinje se i koncentrira kako bi dosegnulo vrh.

A mi, Crkva, upravo smo to tijelo koje Isus, uzašavši na nebo, kao na užetu vuče sa sobom. On nam svojom riječju i milošću sakramenata otkriva i priopćava ljepotu domovine prema kojoj koračamo. Tako se i mi, Njegovi udovi, radosno uzdižemo zajedno s Njim, našom Glavom, znajući da je korak jednoga korak sviju, i da se nitko ne smije izgubiti ili zaostati, jer mi smo jedno Tijelo (usp. Kol 1,18; 1Kor 12,12-27).

Korak po korak, stepenicu po stepenicu, Isus nam pokazuje put. Koje korake treba poduzeti? Današnje Evanđelje kaže: propovijedajte Evanđelje, krstite, izgonite zloduhe... (usp. Mk 16,16-18); ukratko, vršeći djela ljubavi: darivat ćete život, donositi nadu, čuvati se od svake zlobe i podlosti, odgovarati dobrim na zlo, zbližavati se s onima koji pate. I što više to činimo, što se više prepuštamo Njegovu Duhu da nas preobrazi; što više slijedimo Njegov primjer, to više, kao u planinama, osjećamo kako zrak oko nas postaje sjajniji i čistiji, horizont širok, a cilj blizu; što riječi i geste postaju bolje, to se um i srce više šire i dišu.

Zapitajmo sem dakle: je li u meni živa želja za Bogom, za Njegovom beskrajnom ljubavlju, za Njegovim životom koji je život vječni? Ili sam stisnut i zavezan za prolazne stvari, za novac, za uspjehe, za užitke? I izolira li me moja želja za nebom, zatvara li me ili me nuka da volim svoju braću velikom i bezuvjetnom dušom, da ih osjećam kao suputnike na putu prema raju?

Neka nam pomogne Marija, Ona koja je već stigla do cilja, da zajedno, s radošću, koračamo prema slavi neba.